Muzička lektira iz 2011. godine Kada za par meseci budete - TopicsExpress



          

Muzička lektira iz 2011. godine Kada za par meseci budete sastavljali listu omiljenih albuma iz ove godine, proverite da li se na njoj nalazi neka od ploča o kojima danas govorimo. Kraj godine je tek par meseci daleko, a to je obično vreme kada se sumiraju raznorazni utisci i svode silni računi, a neki od tih najslađih „računa“ jesu liste omiljenih albuma. Kao neko kome muzika u životu predstavlja mnogo više od „buke koja drnda tamo negde u pozadini“, moram priznati da su mi te liste oduvek bile drage. Zašto? Evo samo jednog od mnogih razloga: kada istekne godina i napravite svoju listu, potpuno ubeđeni da ste čuli sve važne albume, odjednom naletite na nečiju listu čije prvo mesto krasi ploča o kojoj ne znate baš ništa. To vas naravno kopka, jer kako je moguće da je nekome iz ovogodišnje produkcije najvažnija ploča o kojoj vi nemate pojma, te je sasvim logično da ćete pokušati da pronađete taj „nepoznati“ album i preslušate ga. Mnogo puta su mi se dešavale takve situacije, i mnogo puta su mi baš ti propušteni albumi bivali draži od nekih sa moje liste. Drugim rečima, te liste vam pomažu da otkrijete muziku koja potpuno odgovara vašem ukusu, a za koju niste znali da postoji. Tokom proteklih nekoliko meseci, Zabavnik vam je u ovoj rubrici preporučivao mnoge albume. Oni isprd kojih je pisalo „album nedelje“ su posebno važni, jer ih je određeni kvalitet izdvajao iz mase drugih. Međutim, toliko dobre muzike ima svuda oko nas, da je potpuno nemoguće pomenuti sve ono što valja u nekoliko tekstova. Iz tog razloga, danas ćemo vam preporučiti još tri albuma iz ove godine o kojima ranije nismo pisali. Svaki od njih poseduje nešto zbog čega biste trebali da ih preslušate, ako ste ih kojim slučajem propustili. A šta je to „nešto“ i zbog čega je svaki od ovih albuma važan, saznaćete ako pročitate tekst do kraja. Pi Džej Harvi „Let England Shake“ Britanka Poli Džin Harvi nikada nije imala problem da eksperimentiše i da se obprobava u vodama u kojima ranije nije bila, pa makar je to koštalo gubljenja fanova koji bi da čuju novi „Rid of Me“ ili „To Bring You My Love“. Pogledajte samo neke od ploča koje je izdala u ovom veku „Stories from the City..“ je skup gitarskih hitova na prvu loptu, „White Chalk“ je mračniji od svih albuma Nika Kejva koje je snimio poslednjih desetak godina, dok je pretprošlogodišnji „A Woman a Man Walked By“ prepun pesama različitih stilova. I 2011. godine Poli nastavlja da „bude svoja“, potpuno ne mareći šta iko od nje očekuje. Osmi studijski album Pi Džej Harvi „Let England Shake“ je specifičan iz nekoliko razloga. U pitanju je konceptualni album, čije pesme se uglavnom bave Prvim svetskim ratom, odnosno britanskim vojnicima koji su se borili na Galipolju. To je i jedani album za koji je Pi Džej prvo napisala stihove pa tek onda muziku, a pisanje stihova je započela još u vreme ploče „White Chalk“, znači pre četiri godine. Ploča je snimana dva meseca u njenom rodnom Dorsetu, u crkvi iz 19. veka koja se nalazi na litici iznad mora, a sastav benda ponovo čine njeni stari znanci Džon Periš, Mik Harvi i producent Flood. Takođe, ovo je prvi njen album nakon „Rid of Me“ koji je odmah po objavljivanju ušao na listu deset najprodavanijih albuma u Velikoj Britaniji. „Let England Shake“ svakako nije najbolji album Poli Harvi u karijeri, ali jeste jedan od najzrelijih i jedan od najkvalitetnijih koje je snimila u ovom veku. Ukoliko tražite od nje hitove tipa „Rid of Me“, „C’mon Billy“ ili „Good Fortune“ verovatno ćete biti razočarani. Poli danas ima malo širi vidik nego što ga „hit-singl vizija“ pruža. Ovaj album je kao knjiga - sluša se od početka do kraja, bez preskakanja, a demonstracija iskustva vreba iz gotovo svake note. Na kraju krajeva, od nekog ko ima 41 godinu, od kojih je više od pola u muzici, iza sebe ima osam (uglavnom vrlo uspešnih) albuma, a zove se Pi Džej Harvi – ništa manje nismo ni očekivali. Destroyer “Kaputt” Kanadsku grupu „Destroyer“ predvodi pevač i gitarista Den Bajar. Prvi album su objavili 1996. a ovogodišnji „Kaputt“ im je deveto studijsko izdanje. Dok se na prethodnim albumima Bajar uglavnom kretao u indi-rok vodama, sa pločom „Kaputt“ je rešio da napravi žanrovski zaokret. Ono po čemu se ova ploča razlikuje od svih koje su „Destroyer“ do sada snimili je očigledan uticaj muzike iz osamdesetih godina prošlog veka na njihove pesme. Iako je taj retro zvuk iz osamdesetih sada moderan (sviraju ga grupe kao što su „Phoenix“, „La Roux“, „Hurts“, „Hot Chip“ i mnogi drugi), a muzičara koji slepo prate trendove rizikuju da se kvalitet njihove muzike dovede u pitanje, no to nikako nije slučaj sa Bajarovim bendom. Dan Bejar je ove godine, slično kao „Ariel Pink“ prošle, napravio bolju posvetu osamdesetim od mnogih koji su celokupne karijere bazirali na tom zvuku. Ne sećam se kada sam čuo retro-pop album sa toliko dobrih pesama kao što je „Kaputt“. Kad kažem dobre, mislim na izbor instrumenata i način na koji su odsvirani, na produkciju i masni, autorski pečat u vidu stihova. Ovo je album za sve one koji ne vole mejnstrim bendove iz osamdesetih i mediokritetske tekstove kao što su „let’s dance baby, dance baby, dance“. Kada bolje razmislim, ovo je album za sve one koji vole plesnu muziku, a ne vole da igraju. Obratite pažnju na trominutni instrumentalni uvod u pesmi „Suicide Demo for Kara Waler“ koji se završava melodičnim zvucima flaute nakon koje sledi lagani ritam prožet saksofonom – čini mi se da sve to zajedno vernije oslikava vožnju kola u praznom bulevaru Kralja Aleksandra u 3 ujutru, nego video snimak iste. Album „Kaputt“ sam preslušao više desetina puta, i sasvim sigurno mogu reći da mi je upravo ova pesma ostavila najjači utisak – prosto vas vuče da je pustite još jednom. Kada su pre tri godine „Destroyer“ objavili album „Trouble in Dreams“, ostavili su utisak benda koji se ponavlja i čija karijera je zapala u ćorsokak. Sve su to promenili pločom „Kaputt“ koja je unela novu svežinu u njihovu muziku. Pri tom, ne zaboravite da je ovo samo trenutna faza u kojoj je Den Bajar. Nimalo me ne bi čudilo ako bi sledeći album bio u celosti inspirisan, na primer, džezom. Sada, kada mu zajednički hvalospevi publike i kritike daju do znanja da ovakvi radikalni zaokreti daju rezultate, zašto taj recept ne bi primenio ponovo? Eva Braun „Playback“ Eva Braun se pre 4 godine okupila u svom originalnom sastavu, istom onom u kom je izdala prva dva albuma početkom devedesetih, „Prisluškivanja“ i „Pop Music“, koji za mnoge ljubitelje njihove muzike i danas slove za njihova najbolja izdanja. „Playback“ je najavljivan za prošlu jesen, pa je izlazak odložen za mart tekuće godine, a svetlost dana je konačno ugledao 1. juna putem Exit sajta, dok je fizički primerak objavila diskografska kuća „Odličan hrčak“. Sudeći po onome šta čujemo na njemu, to višemesečno čekanje se i te kako isplatilo. Reč je o pop albumu, kog odlikuju zarazne melodije, inteligentni stihov i savršena produkcija. Velika većina pesama sa ove ploče vam uđe u uvo već nakon prvog slušanja, a nije li to najvažnija stvar kada je pop muzika u pitanju? Različiti senzibiliteti tri glavna autora u grupi (Goran Vasović, Petar Dolinka i Milan Glavaški) su možda i najveća vrednost ove ploče. Njih trojica se gotovo bez greške nadopunjuju i taman kad jedan malo pretera u nečemu, na scenu stupa drugi koji pesmu odvede na novo mesto, dok treći sve vreme u pozadini svira nešto što ovoj dvojici u datom trenutku uopšte nije palo na pamet. Otuda i taj stilski šareniš između pesama. Produkcijski i aranžerski, „Playback“ se komotno može takmičiti sa albumima sličnog žanra koji su snimljeni u inostranstvu. Snimiti ploču po takvim standardima u zemlji u kojoj lik Zdravka Čolića vreba iz svake trafike, u kojoj je Srđan Gojković Gile iz „Električnog orgazma“ primoran da pravi dogovore sa mobilnim operaterima ne bi li posle 30 godina bavljenja muzikom zaradio kakvu-takvu platu – najblaže rečeno je hrabrost. Kad uz to dodamo neizvesnost kada će i za koga taj album biti objavljen, kao i odluku grupe da ga plasira besplatno preko neta, dolazimo do jedinog mogućeg zaključka, a to je da je Evi Braun muzika bitnija od svega. I to se čuje u svakoj pesmi na ploči „Playback“. *Zabavnik 2011.
Posted on: Wed, 10 Jul 2013 14:30:43 +0000

Trending Topics



Recently Viewed Topics




© 2015