Stvarna pozadina sirijskog rata Bliski istok je jedna veoma zapetljana teritorijalna cjelina u kojoj se vrši preplitanje interesa raznih većih i manjih etničkih i religioznih grupacija. Sjedinjene Američke Države kao jedini svjetski hegemon koji je ostao nakon završetka Hladnog rata, danas se suočavaju s ubrzanim gubitkom moći i utjecaja. U takvoj situaciji političke i umne elite koje vode najveću svjetsku silu današnjice su pokrenule sveopću ofenzivu na jednom veoma širokom frontu u namjeri da zauzmu odgovarajuće pozicije prije nego li glavni suparnici Kina i Rusija dovoljno ojačaju da im se otvoreno suprotstave. Ovdje ćemo govoriti samo o frontu Bliskog istoka. Za razliku od prijašnjih ratova današnji ratovi su duboko drugačiji, oni su spoj specijalnog rata s dodatkom vojne akcije u slučaju da je potrebno pospješiti pad određene nepogodne struje, kao npr.u Libiji. Većinu rata obavljaju snage na terenu koje nisu zapadnog porijekla, a zapadne sile,to jest SAD potpomognut sa svojim modernim oružjem ukoliko postoji određeni otpor na terenu. Sjedinjene Države su u početku imale veliki uspjeh u svom velikom ratnom pothvatu na Bliskom istoku kojeg neki zovu i Arapsko proljeće. No, nakon nekog vremena stvari se i ne odvijaju po najboljem scenariju, najvjerojatnije je da su izgubili iz svoje sfere bezpogovornog utjecaja najveću arapsku državu Egipat, a još uvijek nisu uspjeli staviti pod kontrolu Siriju. Ovladavanje Sirijom se vrši zbog širokog spektra manjih i većih razloga. U ovom pothvatu ima više zainteresiranih strana koje su u određenim sferama kako komplementarne, ali se Stvarna pozadina sirijskog rata Bliski istok je jedna veoma zapetljana teritorijalna cjelina u kojoj se vrši preplitanje interesa raznih većih i manjih etničkih i religioznih grupacija. Sjedinjene Američke Države kao jedini svjetski hegemon koji je ostao nakon završetka Hladnog rata, danas se suočavaju s ubrzanim gubitkom moći i utjecaja. U takvoj situaciji političke i umne elite koje vode najveću svjetsku silu današnjice su pokrenule sveopću ofenzivu na jednom veoma širokom frontu u namjeri da zauzmu odgovarajuće pozicije prije nego li glavni suparnici Kina i Rusija dovoljno ojačaju da im se otvoreno suprotstave. Ovdje ćemo govoriti samo o frontu Bliskog istoka. Za razliku od prijašnjih ratova današnji ratovi su duboko drugačiji, oni su spoj specijalnog rata s dodatkom vojne akcije u slučaju da je potrebno pospješiti pad određene nepogodne struje, kao npr.u Libiji. Većinu rata obavljaju snage na terenu koje nisu zapadnog porijekla, a zapadne sile,to jest SAD potpomognut sa svojim modernim oružjem ukoliko postoji određeni otpor na terenu. Sjedinjene Države su u početku imale veliki uspjeh u svom velikom ratnom pothvatu na Bliskom istoku kojeg neki zovu i Arapsko proljeće. No, nakon nekog vremena stvari se i ne odvijaju po najboljem scenariju, najvjerojatnije je da su izgubili iz svoje sfere bezpogovornog utjecaja najveću arapsku državu Egipat, a još uvijek nisu uspjeli staviti pod kontrolu Siriju. Ovladavanje Sirijom se vrši zbog širokog spektra manjih i većih razloga. U ovom pothvatu ima više zainteresiranih strana koje su u određenim sferama kako komplementarne, ali se isto tako i međusobno okrutno takmiče za prevlast nad određenim područjima i utjecajima. Situacija na Bliskom istoku se u najmanju ruku može opisati - šizofrenom. isto tako i međusobno okrutno takmiče za prevlast nad određenim područjima i utjecajima. Situacija na Bliskom istoku se u najmanju ruku može opisati - šizofrenom. Trojanski konj koji je trebao uzdrmati Siriju iznutra je bio maleni, ali izuzetno bogati Katar sa svojom Muslimanskom braćom, no međutim to se nikako nije sviđalo Saudijskoj Arabiji koja je pored Izraela najveći američki saveznik na Bliskom istoku. Nakon što je tada Egipat pao u ruke Muslimanske braće koji su pod financijskom i ideološkom kontrolom Katara, pad Sirije pod kontrolu Muslimanske braće bi bilo previše poguban po utjecaj Saudijske Arabije na Bliskom istoku. Od tada premoć na terenu na strani sirijskih pobunjenika preuzimaju radikalni islamisti Al-Nusra Front i ISIS koji su pod kontrolom Saudijske Arabije. Skorašnje smjenjivanje katarskog kralja od strane SAD-a jasno daje do znanja tko je glavni Američki saveznik - Saudijska Arabija, a ne Katar. Ovdje opet dolazimo do jedne šizofrene situacije, glavnu vojsku pobunjenika danas zbog svega gore nabrojanog čini Al-Kaida - upravo ona zbog koje su SAD snage ušle u Afganistan, Afganistan koji uopće nije bio ideološko i financijsko središte Al-Kaide nego je to upravo Saudijska Arabija. Danas tu istu Al-Kaidu podržava SAD, a logičkim sagledavanjem i uz niz činjenica mogu zaključiti da je Al-Kaida ništa drugo do američki proizvod koji je, pokazalo se to, veoma dobro služi interesima SAD-a na terenu u nizu ratova. Ovdje je došlo do preklapanja više vrsta interesa. Prije svega tu je nad-interes Sjedinjenih Država, a onda slijede interesi Saudijske Arabije i Izraela. Tko kroji politiku Sjedinjenih Država danas, to su političke i umne elite koje su pod snažnim utjecajem tri najjača lobija u SAD, a to su vojno-industrijski, židovski, pa saudijski lobi. Koji su interesi kojeg lobija? Interesatno je napomenuti da je dobitnik Nobelove nagrade za mir, sadašnji američki predsjednik Barack Obama bio jedan od rijetkih kandidata na izborima u čitavoj američkoj povijesti koji se financirao od takozvanih malih priloga, dakle ne od strane velikih korporacija. Tako je bilo pri kandidiranju unutar demokratske stranke, ali je onda naprasno došlo do naglog preokreta nakon što je osvojio nominaciju demokratske stranke i suprotstavio se republikancima, prihvatio je financiranje od korporacija i time trajno uništio mogućnost da bude predsjednik nekih većih promjena i nade. Sada bacamo pogled na današnji razvoj situacije i na Obamino vraćanje dugova tim elitama. Koji je interes američkog vojno-industrijskog kompleksa? Za njih Sirija predstavlja jednu od stepenica ka Iranu, ali veoma važnu stepenicu. Interesatno je primjetiti da su Rusija i Kina postavile svoje crvene linije, za Rusiju je crvena linija Sirija, za Kinu je to Iran. 2011. godine jedan visoko pozicionirani kineski general je rekao "ne dirajte Iran započeti ćemo Treći svjetski rat zbog Irana, ako bude potrebno." To je sasvim logično jer Kina uvozi ogromne količine nafte i drugih sirovina iz Irana i gubitak takve i tolike zemlje bi bio poguban za kinesku ekonomiju. Gubitak Sirije za Rusiju bi bio ekvivalentan gubitku Irana za Kinu. Gubitkom Sirije bi se otvorio prostor za gradnju naftovoda i plinovoda iz Katara, Kuvajta i Saudijske Arabije prema Europi preko Sredozemnog mora, što bi dovelo do gubitka ogromnih količina deviza koje Rusija danas ubire prodajom energenata Europi. Jednostavno rečeno Europa bi dobila zamjenske energente - umjesto iz Rusije energenti bi dolazili s Bliskog istoka, a to se u najvećoj mjeri odnosi na plin i na uništavanje pozicija Gazproma u Europi. Hipotetičkim gubitkom tih deviza razvoj Rusije bi bio zaustavljen, a to bi se dogodilo prije nego bi došlo do diverzifikacije ruskog gospodarstva na poluproizvode i gotove proizvode, s današnjeg ruskog ekonomskog sustava gdje većinu prihoda čine devize od energenata. Rusija treba dodatno vrijeme. Sve ovo bi se desilo ukoliko Assad padne s vlasti u Siriji. Situacija je slična onoj s početka Drugog Svjetskog Rata kada je Rusiji trebalo vremena i zato je potpisala desetogodišnji pakt o nenapadanju s Njemačkim Reichom, tako i danas - povijest se ponavlja. Amerika želi osakatiti Rusiju prije nego li dođe do potpunog preporoda i transfomacije Rusije, a za to treba kao i na početku Drugog Svjetskog rata nekih desetak godina. Upuštanje Rusije u otvoreni sukob sa SAD-om i saveznicima u ovom trenutku bi bilo pogubno ne samo za Rusiju nego i za cijeli svijet, stoga Rusiji ostaje na raspolaganju da se maksimalno suprotstavi nekim drugim sredstvima o čemu će riječi biti u daljnem tekstu. Vratimo se sad interesima američkog vojno-industrijskog sektora,a jedan od interesa je i obnova uništene Sirije koju bi radile američke korporacije, zatim da američke vojne korporacije prodaju oružje nakon rata novoj sirijskoj vlasti. Američki vojno-industrijski lobi također želi da naftu i plin iz arapskih zemalja Europi prodaje u dolarima, a ne recimo u rubljima ili juanima kao što će se desiti u nekoj bližoj budućnosti, zaživi li BRICS i šiitska veza. Prodajom energenata u nekoj drugoj valuti velika količina dolara bi se vratila u Ameriku što bi dovelo do hiperinflacije i kraha američke ekonomije u veoma kratkom roku, ali bi isto tako dovelo i do kraha i kineske ekonomije, stoga se taj proces smanjene količine dolara u opticaju koje imaju na umu države koje stoje nasuprot SAD-u mora obavljati polagano sve dok kineska ekonomija ne stvori jaku domaću potražnju koja će zamijeniti američku potražnju za kineskim proizvodima. Onda dolazimo do šiitske veze Iran-Irak-Sirija-Libanon. Mada možemo reći da Irak I Libanon nisu u cijelosti u ovoj vezi već veliki dijelovi tih država. Ovdje dolazi do preklapanja interesa više država k ostvarenju uništenja ove veze. Izrael želi srušiti Siriju kako bi prekinuo vezu,a samim tim i pomoć k svom trenutno najvećem neprijatelju Hezbollahu kojeg izdašno financira i u svakom pogledu pomaže Iran. Saudijska Arabija želi uništenje šiitske veze jer joj Iran predstavlja najvećeg rivala na Bliskom istoku, pa tako Arabija podupire Al-Nusra front i ISIS jednu od najjačih pobunjeničkih grupa na terenu u Siriji, a koja se bori za stvaranje islamske države dijela Sirije i Iraka, a koja bi bila pod kontrolom Arabije. Turska opet podržava ISIS i Al-Nusra front koji se bore protiv Kurda na sjeveru Sirije, jer bi formiranjem jake kurdske autonomije na sjeveru Sirije, pored jake autonomije koju Kurdi već imaju na sjeveru Iraka došlo do pojavljivanja obrisa kurdske države. A znamo da najveći dio Kurda upravo živi u Turskoj, stoga bi ovo u nekoj budućnosti značilo komadanje i same Turske. Turska je stoga odlučila snažno pomoći ove militantne grupe koje vrše snažan progon i pritiske na Kurde u Siriji, a i pored svega toga Turska je sunitska država, a Sirija je dio šiitske veze. Interesi Turske su i predviđeni naftovodi i plinovodi koji bi prolazili jednim dijelom preko Turske i time bi ovu državu učinili još važnijim energetskim čvorištem. Svakako jedan od većih interesa je i uništavanje predviđenog šiitskog plinovoda Iran-Irak - Sirija,koji bi snažno ojačao ove države suprotstavljene američkim saveznicima na Bliskom istoku. To je bilo jedno kratko predstavljanje dijela pozadine sirijskog sukoba. Zbog svega ovog današnja Sirija predstavlja veliko bojište na kojem bitke vode različite interesne grupe. Gubitak Sirije bi bio najpogubniji po Rusiju i Iran, a onda i po Kinu. Stoga sam uvjeren da su, ako imaju imalo domoljublja i logičkog prosuđivanja Rusija i Iran postavili crvenu liniju na Siriju. Što stoji danas na raspolaganju Rusiji, a što bi ona mogla upotrijebiti u obrani svojih interesa? Ovdje Rusija nikako ne brani Siriju i Assada, nego samo brani budućnost svoje države. Rekli smo već da nekakav direktan vojni konflikt ne dolazi u obzir. U prošlosti, a i danas se zato konflikti između velikih sila događaju posredno preko drugih država,a nekad i krajnje direktno, ali istovremeno i krajnje skriveno. Jedan od zanimljivijih indirektnih, ali možemo ga svrstati i u direktan sukob u određenim sferama rata velikih sila je Korejski rat 1950-1953. Tada su se američki piloti na zrakoplovima F-86 Sabre na svoje zaprepaštenje susreli s tada najnovijim ruskim avionima Mig-15 i to s ruskim pilotima. Polazeći od ove analogije mogu zaključiti da ono što danas stoji na raspolaganju Rusiji je dostava Siriji naprednih protiv-zračnih sustava i to s ruskim posadama, gdje bi oni branili ne interese Sirije nego Rusije. U ovakvoj hipotetičkoj situaciji zaključujemo - Rusija se nije umiješala u otvoreni konflikt sa zapadnim silama, ali ima svoje visoko sofisticirane sustave na zemlji u Siriji, a da to službeno poriče. Da li se takvo što danas događa na sirijskom tlu? Možemo pratiti određene izjave. Putin je rekao da će Siriji pomoći u slučaju američkog napada.Da malo protumačimo ovo. Pomoći Siriji može se samo prije početka napada, jer je dostava pomoći u tijeku napada skoro pa nemoguća, jer postoji rizik da od strane američke mornarice zbog malih grešaka ruski brodovi postanu mete, a onda mala greška prerasta u sukob katastrofalnih razmjera. Stoga nitko u ruskom vrhu neće riskirati ovakav scenarij. Što znači pomoći Siriji? Ovdje se prije svega misli na vojnu pomoć.Dostava onih sustava koje su Sirijci kupili od Rusa, a među njima je i S-300, ne predstavlja pomoć nego predstavlja ugovornu obavezu ruske vlade. Dakle pomoć je nešto drugo, pomoć predstavlja dostavu onog što Sirija nije kupila od Rusije,dakle onog što Rusija daje Siriji ili pak ga ona sama i koristi. Što Sirija nije kupila od Rusije, što Siriji nije dostavljeno od Rusije, a kupljeno je, a što se može u veoma kratkom roku efektivno vojno iskoristiti, ali samo s ruskim posadama - to je S-300 ,pa čak i S-400. Kada bi mene netko pitao od strane ruskog vojnog vrha što bih uradio u ovoj situaciji, rekao bih mu da uputi S-400 s ruskim posadama na tajnu misiju u Siriju. Mene, naravno, nitko ništa ne pita, ali možemo opet osluhnuti ruske izjave. Ruski desantni brod Nikolai Filchenkov se prije nekoliko dana zaputio prema Siriji sa, kako su Rusi rekli, specijalnim teretom. Ova izjava je bila namijenjena zapadnom vojnom auditorijumu. Specijalan teret za zapadne poglede teško da može biti S-300, jer ga posjeduju kako Bugarska tako i Grčka, specijalno je ono što je posebno, a to je S-400. Uz pomoć ovog sustava, trebalo bi prije svega gađati američke bombardere B-2 ,B-1B i B-52. U Sredozemno more uplovljava i jedan brod ruske flote tipa Slava koji na sebi ima S-300 i veoma moćan radar, a pored njega uplovio je i elektronički brod Prijazovje. Svrha ovih brodova bi mogla biti dostava informacija ruskim posadama u Siriji na sustavima S-300 ili S-400 o prilasku Siriji američkih bombardera dugog doleta. Na taj način ovi ruski sustavi bi se palili samo pri prilazu ovakvih kapitalnih ciljeva,a vrijeme dovođenja ovih sustava u borbenu gotovost je dovoljno kratko da se oni aktiviraju na vrijeme i obore nadolazeće američke bombardere, a da ostatak vremena provedu s isključenim radarima. Ovo su samo neke pretpostavke što se sve dešava iza kulisa, ako Rusija želi odmjeriti snage i vidjeti kako se S-400 ili unaprijeđene verzije sustava S-300 ponašaju u realnim ratnim okolnostima,onda će znati što radeiti i što tajno rasporediti na sirijsko tlo. Možda nekom ovo zvuči kao naučna fantastika, ali u ratu je pravilo da je sve dozvoljeno, posebno ako je u pitanju ulog budućnost velikih sila. Da li je ovo istina ili ne svjedočiti ćemo u prvim danima rata,ako bude obaranja američkih velikih bombardera,onda će se moje hipotetičke pretpostavke pokazati kao točne. Da je moj prvi tekst bio makar malo proročki svjedoči i incident od prije par dana kada su sirijski zrakoplovi tipa SU-24MK zašli poprilično duboko na Sredozemno more i uzbunili britanske lovce na Cipru. Ovo je vjerojatno bilo testiranje spremnosti trenutno najbližih lovaca koji bi mogli ugroziti sirijske zrakoplove Su- 24MK u slučaju napada na američke brodove. Pored vojne komponente Rusiji je danas na raspolaganju i specijalna komponenta medijskog rata koju nisu imali u proteklom periodu, a to je televizija Russia Today. Interesantno je reći da je Putin na upravo završenom St. Peterburškom forumu G-20 rekao da ga je veoma iznenadila odluka britanskog parlamenta, pa mene i nije toliko iznenadila, a evo i zašto. U trećem tromjesečju 2012. godine Russia Today je postala treća najgledanija informativna televizija u Britaniji, a danas je udjel u gledanosti sigurno i viši. Stanovnici Britanije su progledali kada su vidjeli i drugu stranu priče, stoga samo možemo zamisliti pritisak koji danas trpe britanski parlamentarci od strane javnosti, a kojeg u nekim prošlim ratovima nije uopće bilo. Televizija Russia Today-RT je prvi informativni svjetski kanal koji je dostigao preko milijardu pregleda na svom YouTube kanalu. Možemo također i svjedočiti kakav ogroman pritisak se vrši na ovu televiziju u Sjedinjenim Državama, gdje pokušavaju na sve načine zaustaviti njen utjecaj. Dakle, rusko rukovodstvo možda nije ni svjesno kakve je promjene i pometnju napravilo njihovo možda i najjače oružje - televizija Russia Today. Aljoša Dimitrijević
Posted on: Sat, 14 Sep 2013 18:53:54 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015