- Šta najviše voliš kod nje? Iznervirao me je isprva tim - TopicsExpress



          

- Šta najviše voliš kod nje? Iznervirao me je isprva tim degeneričnim pitanjem. Kako tako može letimično da me pita o njoj? On ne zna da se najjednostavnije stvari ne mogu objasniti. Razmišljao sam dugo. Utonuo sam u misli, toliko sam postao odsutan da je na trenutak pomislio da neću da odgovorim. Al’ ja stvarno kod nje sve volim. Volim njen glas. Volim način na koji imitira Duška Dugouška, volim je kada se ljuti. Posebno kada se ljuti. Volim njenu izraženu gestikulaciju i onu uvrnutu naviku da crta po rukama kada joj je dosadno. Način na koji priča, izraz lica posle pročitane neke patetične rečenice koja je razneži… Ali… -Njen osmeh. -Zašto? Opet, taj hladan ton. Toliko smiren, kao da je na to najprostije odgovoriti. Zašto? Zato što u meni probudi sve najbolje. Eto zato. Ali, on je jedan sitničar koji traži objašnjenje i koji za sve mora da pronađe razlog. -Je l’ te čini srećnom? -Čini me. Čini me i više nego srećnim. Čini me najzadovoljnijim čovekom u univerzumu. Posebno ako je namenjen meni. Samo meni. -Ona zaista ima najlepši osmeh na svetu. Očaravajuć je. Nekada sam znao da budem razlog za taj osmeh. Sada sam razlog za namršetno lice i izbegavanje. -Zbog čega tako misliš? -Zbog toga što kada izgubiš jedinu osobu koja je znala da te podigne i da ti ubrizga svakog dana dozu samopuzdanja, shvatiš koliki si kreten zapravo ispdao. I koliko si puta pogrešio. -A kako si ti to shvatio? Došlo mi je da ga odlamim. Zar toga da se sećam? Ali, neka, neka zna. -Uvek je njen kez budio sreću u meni. Imala je kristalno, biserno bele zube. I crvene usne. Oči bi joj uvek zasijale, kao da je pokrala sve zvezde sa neba. Znam, zvuči idiotski, zvuči patetično, neki će osetiti nagon za gađenjem, ali uveravam vas, tako je. To je za mene uvek bio čudan, da, baš čudan čin. To, kako joj oči sjaje dok se smeje. I dugo mi je trebalo da shvatim Pa ona, ona je svakog puta plakala kada se nasmejala a oči bi joj toliko svetlele. Svakog puta kada sam ja pominjao druge, baš bi se tako nasmejala. Razvukla bi usne u osmeh preko celog lica, ispuštala one njene specifične zvuke koji su bili zamena za jecaje, i čim bi suze krenule, prekrila ih je tim širokim osmehom. Koji me sada boli. Kad god je se setim.
Posted on: Sun, 30 Jun 2013 18:28:01 +0000

Trending Topics



Recently Viewed Topics




© 2015