Duga glava bicepsa Dakle biceps (punim imenom biceps brachii) upravo je najpoznatiji mišić na ljudskom tijelu. Takvim su ga učini sportaši, kao i novovijeka težnja za izraženijom tjelesnom muskulaturom, u kojoj su nadlaktični mišići ogledni primjer za ostatak tijela. No, biceps, osim estetskih implikacija, ima silno važnu funkciju u pokretanju cijele ruke, a ozljede njegovih tetiva mogu prouzročiti mnoge probleme. Sam je biceps smješten na prednjoj strani nadlaktice, a donje mu je hvatište na podlaktici, koju pregiba i rotira prema van. To znaju posjetitelji teretana, pa u cilju njegovog snaženja čine upravo tu kretnju i to sa utezima. No, manje poznata funkcija ovog mišića je ona u ramenu. On, naime, pomaže pokret podizanja cijele ruke prema naprijed, te sa svoje dvije tetive omogućava dodatnu stabilnost u tom zglobu. Upravo te dvije tetive označavaju krajeve dviju "glava" bicepsa, ili u hrvatskom prijevodu, dvoglavog nadlaktičnog mišića. U ovoj priči, glavna je glumica ona duža glava, koja i mnogo češće stvara probleme. Duga glava bicepsa prelazi u svoju tetivu u gornjem dijelu nadlaktice, te kroz svoj vlastiti utor u nadlaktičnoj kosti ide prema gore, gotovo preskačući cijeli rameni zglob, da bi se napokon uhvatila netom iznad njega na sam rub zglobne čašice. Kao i svaka druga tetiva u ljudskom tijelu podložna je upali, naročito kod pretjerane ili neadekvatne upotrebe. No, ovdje je ta upala moguća i poradi drugih faktora. Već sam na ovom mjestu pisao o tzv. rotatornoj manšeti i sindromu sraza. Ukratko, a poradi anatomskih specifičnosti ramenog zgloba, u određenim slučajevima može doći do upale cijelog tetivnog spleta ramena zbog natisaka koji se prirodno događaju pri podizanju ruke iznad glave. Slična se situacija može ponoviti i sa tetivom duge glave bicepsa, te je kao takva obično i upaljena onda kada upala zahvati cijelu rotatornu manšetu. No, upala ove tetive može nastupiti i samostalno, bez vidljivijih oštećenja okolnog tkiva. Takvo je stanje relativno lako razlučiti od ostalih upalnih i bolnih procesa u okolini ramena sprovođenjem specifičnih testova. Kada je dijagnoza postavljena, liječenje se sprovodi klasičnim fizioterapijskim tretmanom u tri faze, od kojih je prva okrenuta smirivanju akutne upale, druga saniranju subakutnog stanja, a treća potpunom oporavku funkcije ramena. Ukupno liječenje uobičajeno traje između 4-7 tjedana, ako je započeto na vrijeme. Ono se može produžiti, ako je sama upala prešla u kronično stanje. Uzroci upale tetive duge glave bicepsa u glavnom su ponovljeni pokreti ruke u položaju iznad glave, ili ponavljani monotoni pokreti kruženja rukom uz opterećenje (pranje prozora ili poda na primjer), te sportovi u kojima se takve kretnje učestalo događaju (tenis, odbojka, rukomet, a naročito vaterpolo i plivanje). Stoga u tim sportskim aktivnostima valja redovito sprovoditi prevenciju ovog i drugih specifičnih ozljeda ramenog obruča. Neki od autora u novijim istraživanjima upiru prst u nesrazmjer u snazi mišića ramena, kao glavni ili sekundarni uzrok upale ove tetive. Duga glava bicepsa, naime, služi kao pomagač u nekim kretnjama ramena, a ne kao njihov glavni izvšitelj. To znači da ako primarni mišići nisu dovoljno snažni, te zatim pomagač preuzme glavnu ulogu na duže vrijeme, to obavezno vodi ka ozljedi ili upali pomagača. Osim toga, u svakodnevnoj je praksi primjetno da ljudi sa kroničnim problemima u vratnoj kralježnici, te slabošću međulopatičnih mišića ili skraćenjem mišića vrata imaju veću opasnost od razvoja ovog sindroma. Sve to govori kako nakon saniranja osnovnog upalnog procesa i uklanjanja bolova, liječenje nije gotovo. Upravo je tada vrijeme za evaluaciju stanja na ramenu i vratu, te njegovu sanaciju, a kako bi smo izbjegli ponavljanje upalnog procesa. Operativni zahvati na ovoj tetivi izvode se vrlo rijetko.
Posted on: Sat, 22 Jun 2013 15:25:47 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015