Duh palanke o kojem govori sjajni Radomir Konstantinović (koji je u vrijeme najžešćeg granatiranja Sarajeva došao u Sarajevo u poodmaklim godinama života jer je morao da to i doživi "na licu mjesta" i da se solidariše sa najvećim gradom paćenikom u Evropi) je vidljiv i u ovom tekstu koji je ohrabrujući jer ima neko ko to primjećuje i hvala Elirija Hadžiahmetović što ga je pronašla. Na ovim raznim sajmovima knjiga vrlo povoljno se može nabaviti knjiga prof. Konstantinovića "Filosofija palanke" i ja je iskreno preporučujem svima koji žele da nauče nešto o tom "garanju" kojem, nažalost, podliježe i uspaljena masa na svim stranama, kada alkohol i razuzdanost ponesu pod raznim šatrama i šatorima i kada čovjek izlazi iz svoje individualnosti (koja nije poželjna za duh palanke, kako kaže prof. Konstantinović) i jedino se ostvaruje u plemenu ("Ja sam uvek pleme i uvek plemenski duh progovara iz mene", kaže se na 18. strani ove knjige) u šiframa trosmislenih pjesama u kojima se prenosi poruka plemena: ćeraćemo se, garićemo se, nagaraviti ćemo se, lepi grome moj, što dolazi do žica, srebrenica, sjenica itd. Ta poželjna neodogovornost pojedinca kojem pleme daje moralni kredibilitet i "svetost" i poraza i zločina praćena je sarkastičnim smijehom i nipodaštavanjem svega što nije plemensko, pa zato i možete da vidite često cerekanje na TV na sve što ne odgovara duhu palanke i specifičnoj vrsti nacizma, kako ga naziva Radomir Konstantinović još 1981. godine. I to i jeste posebna zanimljivost ove knjige jer je prvi put objavljena u izdanju "Nolita" Beograd 1981. kada je, ustvari, sve počelo. A kulminacija je uslijedila devedesetih godina. I ne zavaravajmo se: traje i dalje dok se "gari" Gara i političari pjevaju dok uspaljeni puk podvriskuje, prizivajući i svete i o-svete (isti je korijen što je davno prof. Konstantinović str. 388: "iz iste osnove (su) reči svet, svetac, svetiti, posvetiti i reči osveta, svetiti nekoga, svetiti nepravdu, svetiti se nekome"). I sve se dešava kao u nekom filmu u kojem se stalno ponavljaju scene sličnog sadržaja. Pa valjda zato i nisu interesantne jer su monotone i dosadne.Obično je reakcija odmahivanje rukom i nadobudno ignorisanje plemenskih cerekanja i pjesmica. Poznato nešto, zar ne?
Posted on: Tue, 03 Sep 2013 08:56:24 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015