Ima i dana kada se sjetim, kao u magli ,gdje su ti dani, srce me stegne kada pomislim suze bi htjele, al bol je veci. O zasto je sve tako bilo? zar nisam mogao kao i svi drugi , provesti djetinjstvo u igri? Da li sam moro da radim od jutra do sutra? Oce i majko gdje su Vam misle bile? Zar niste vidjeli svu tugu i zalost na mome licu dok drugi su bili sretni, igrali se a ja kopao u vrtu i vuko hranu za svinje. O, jesu golubovi i zecevi su bili prijatelji, al nisu oni isli u skolu sa mnom. O naucio sam mnogo toga i brzo i prebrzo, naucio sam sta su zuljevi,video sam kako se obradjuje kako je lijepo imati, al ja nisam imao djetinjstvo. Sjecam se prve salate ,rotkvice i svega, a najvise se sjecam bolnih ledja. I rado se sjecam jeseni kada smo brali svoju kuruzu, i vatre kada smo je pekli predvecer, sjene tebe oce i majko, i manje sestre. I onda se sjetim prvog djepnoga noza , i kako si me ucio kako se graftaju voca i mjesaju , jest oce sjecam se svakog poteza kada zatvorim oci . I onda su dosli dani kada smo otisli na daleko Smederevo? Sjecate li se majko i oce? Kada se je hodalo po noci ili rano ujutro ili posle posla kilometrima …ja se sjecam…sjecam se djetinjstva! U godinama kada sam trebao da se igram i mjesam sa djecom, osim vrta kopao sam kucne fundamente, mjesao beton i vuko vodu, i mnogo puta sam bio gladan sve u ime kuce, koju nikada zavrsili nismo, a koja je donijela toliko muke ,znoja bijesa i mrznje. Al bilo je i dana kada sam ponosno pogledao sta smo napravili , jer svi su kazali vidi ova tri uvijek rade i godinama se muce. I dosao je dan da je sve stalo,majka je plakala, ti oce si umro i nisi sa nikim govorio, jer drzava kojoj si dosta dao nije ti vratila makar samo sa bijednim zajmom da zavrsis svoj san kucu za sebe i djecu. I ti si otisao iz zivota moje sestre i majke, za mene uredu, ja sam odrasto ,sa gorcinom i u boli i umjesto paznje poslije muke i loseg iskustva/bez djetinjstva /presao sam u mladica tihoga , povucenoga ali razocaranoga ….ne ne krivim vas dvoje , poceo sam piti i dugo dugo je trebalo da sve dodje na mjesto. O oce i umro si a kao da nisam bio niti na sprovodima, Al sjecam se svega. I nisam zalio ,niti sam se zalio ,dok sada vidim svoje nepostojece unuke kako su sretni u parku tucu loptu, koju je i djed volio ali nije imao vrijeme da igra nego samo skrivecki, ponekada pred skolom. O moji sinovi koje ste veliki vi znadete koliko smo djelili, i kakovo vam je bilo djetinjstvo kako treba i igra ,prijatelji ali i obavezni rad koji vam je dao osnovu zivota i razumjevanja . Bolno koliko je bilo ,boli me vise sta niste znali bolje, jer takova su bila vremena poslije rata. I zato oce pocivaj u miru , Jer uskoro i moje izgubljeno detinjstvo ce biti pokopano samnom
Posted on: Mon, 01 Jul 2013 13:32:45 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015