Majka Božja Bistrička Kada bi postojao na ovom svijetu netko koga bi se barem polovično štovalo kao što se štuje Djevicu Mariju, vjerojatno bi taj netko bio u stalnoj napasti oholosti ili bi već bio najoholiji čovjek na Zemlji. No, poniznost Majke našeg Spasitelja, upravo suprotno, raste što je štovanje veće. I drugačije i ne može biti, ipak se radi o ženi koju je Svevišnji blagoslovio da rodi Isusa Krista. Zato je Marija Isusu i najbliža, i otud toliko mjesta u koja ljudi idu, da bi preko Majke bili bliski Sinu, da bi preko Nje izmolili zagovor za potrebu u kojoj se nalaze, ili tek izrekli hvalu za sve čime su blagoslovljeni. Jedno od takvih svetišta, ujedno i najposjećenije je ono u Hrvatskoj, i to u istoimenom zagorskom mjestašcu Mariji Bistrici. Ono što je za Portugal Lourdes, to je za Hrvatsku Marija Bistrica. No, otkud tolika silina hodočasnika iz cijeloga svijeta u tako malom i nepoznatom zaseoku? Zagorska Marija Bistrica ime koje pronosi svijetom dobila je po malom, čudotvornom kipu Majke Božje koja u naručju drži Sina. Ovaj kip djelo je nepoznatog umjetnika,a potječe s kraja 15. stoljeća. Stručnjaci ga svrstavaju u red „crnih Madona“ iako je prilikom restauracije utvrđeno da crna nije izvorna boja kipa. Kip Majke Božje s Djetetom najprije se nalazio u kapeli na Vinskom Vrhu, odakle ga, 1545. zBistrica-2-tekstbog turske prijetnje tadašnji župnik poskrivećki prenosi u župnu crkvu. Domišljati svećenik zazidao je ovaj ne baš veliki kip ispod kora. Naposljetku je i umro ne otkrivši gdje se crna Madona nalazi. Prošle su godine do njegova pronalaska, tek 1588. kako narodna predaja kaže, nakon večernje mise, neobično svjetlo obasjalo je mjesto ispod kora. Slijedeći dan, prilikom otkopa pronađen je davno zazidani kip. No, stalni strah i prijetnja od navale Turaka, opet su potakli skrivanje ovog vrijednog kipića; to se dogodilo 1650.-e god i to iza glavnog oltara župne crkve. Ipak, zahvaljujući poticaju zagrebačkog biskupa Borkovića kip je 16. srpnja po drugi put pronađen, a već drugi dan dogodilo se i prvo čudo. Napaćeni narod, izmoren od stalne osmanske opasnosti, vapio je za Božjom pomoći, a za pretpostaviti nam je, što i iz svojih nedavnih iskustava znamo, da u takvom stanju, ljudi traže vidljive znakove da nisu napušteni. Bog im je to, kao i nebrojeno puta kroz povijest pokazao kroz toplinu Blažene Djevice Marije, a pritom se samo poslužio malim kipom neznanog autora. Vijesti o njegovim nestancima, pa čudotvornim pronalascima, ali ponajviše glasovi koji su svjedočili o čudotvornim ozdravljenjima po zagovoru Djevice Marije brzo su se širili Zagrebom i Hrvatskom ali i dalje. Kako je štovanje Majke Božje Bistričke raslo, Hrvatski sabor je 1710. odlučio sagraditi zavjetni oltar, a današnja župna crkva građena je između 1879. i 1882. godine. Zanimljivo je spomenuti kako je u vrijeme dok su se nizali elementi svetišta kakvo je danas, u noći blagdana Marijina uznesenja, dogodio se veliki požar. Vatra je progutala cijelu unutrašnjost crkve, doslovce sve, osim velikog oltara i čudotvornog kipa Majke Božje. Potvrdu i snažan poticaj hodočašću vjernika dao je danas blaženik, a 1934. biskup koadjutor Alojzije Stepinac, koji je pješice predvodio zavjetno hodočašće vjernika Zagreba. Godinu dana kasnije nadbiskup Antun Bauer okrunio je Marijin kip krunom hrvatskih vladara. Hrvatskim nacionalnim svetištem je Marija Bistrica proglašena 1971. , a od 1987. godine 13. srpnja slavi se svetkovina Majke Božje Bistričke. 1998. godine, svetište Majke Božje Bistričke okrunjeno je još jednom krunom, no ne onom zemaljskih vladara, već onog nebeskom, i to posjetom Petrova nasljednika, pape Ivana Pavla II. I on je kao nadbiskup Stepinac, danas na pragu svetosti iako ne sumnjamo da u Kraljevstvu Božjem i jedan i drugi već zauzimaju svoje mjesto kao sveci. Baš je prilikom tog posjeta papa i proglasio Alojzija Stepinca blaženikom. U svoj toj Božjoj logici podudarnosti koja nama postaje jasna tek nakon što se dogodi, valja se prisjetiti Papinih riječi, baš kao i Stepinčeva hodočašća iz 1934. jer i jedno i drugo oslikavaju snagu ovog marijanskog svetišta. „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.“ I danas će se ne sumnjamo, rijeke hodočasnika iz cijelog svijeta sliti u Zagorje, i svi će nekako stati u malo mjestašce velikog duha, znamo da će među njima biti i onih iz naših krajeva. Jedni će tražiti zagovor i utjehu, drugi će samo doći kleknuti i zahvaliti se za uslišane molitve. Mi koji ostajemo, pomoliti ćemo se u svojim domovima. I ne sumnjamo ni trenutka da će ijedna od tih molitvi otići u vjetar, baš kao i dosad, naša će ih Zagovornica sve sakupiti u svoj nebeski plašt i odnijeti u zagrljaj svog Sina.
Posted on: Sat, 13 Jul 2013 08:46:03 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015