Najstrašniji video ikada: Četiri prsta daleko od smrti! Ruski dječaci i dalje snimaju horor video-snimke i teško je reći da li su ludi ili ludo hrabri ******************************** Inače, današnje generacije mladih momaka, ali i djevojaka su puno drukčije nego generacije prije 20 i više godina. Svjesni smo da je svaka mlada generacija, u odnosu na svoje roditelje, drukčija i razlikuje se po nekim detaljima od generacije prije i tako je to sa svakom sljedećom mladom generacijom. Međutim u zadnjih, kažem, 20-ak godina ti detalji po kojima bi se mladi prirodno trebali razlikovati od starijih, nisu više detalji nego ogromne različitosti i apsolutne suprotnosti! I tako je u svemu. Od učenja, školstva, slobodnog vremena, izlazaka, mode, zanimanja, hobija, druženja, doživljavanja obitelji, familije, prijatelja, okoline, poštovanja starijih, poštovanja bilo kakvog autoriteta, predrasuda, straha, hrabrosti, radosti, ljutnje, bijesa i da ne nabrajam više! Nisam psiholog niti psihijatar, a ni doktor da bi drugima postavljao dijagnoze, ali očigledno je da današnjim mladim generacijama fali najmanje jedna daska u glavi, a najčešće i čitava taraba! E, sad zašto je to tako i šta se to evolucijski dogodilo suvremenom čovjeku, teško bih mogao dati suvisao odgovor jer taj problem nije izražen samo u Bosni, Njemačkoj ili Grčkoj nego u cijelom svijetu. Ne znam kakva je situacija, recimo, u Somaliji, Etiopiji ili nekim siromašnim zemljama, ali u razvijenim zemljama slike modernog mladića i djevojke su itekako okrenute naglavačke! Da je puno faktora utjecalo i vjerojatno još uvijek utječe na mentalni sklop mladih ljudi - to svi znamo, ali zašto su im percepcija života i stvarnosti toliko iskrivljene (za razliku od naših koje su, složit ćete se, bile daleko ujednačenije, pozitivnije, humanije, miroljubivije, strpljivije, tolerantnije...) mislim da ni daleko educiranijim stručnjacima nije posve jasno. Ako ovaj problem spada u nekakav ritmički povijesno-evolucijski ciklus koji se ponavlja u jednakim ili sličnim vremenskim intervalima onda tu činjenicu trabamo shvatiti i doživjeti kao sudbinu ili nešto što 'tako mora biti' (uvjetno rečeno), u suprotnom - budućim generacijama crno se piše! A mi? Pa velika većina nas tu apokalipsu doživjeti neće! Mi ćemi ionako već biti prah, a pamtit nas neće ni travka na mjestu gdje budemo počivali u vječnosti! youtube/watch?v=r6divyNPlzo
Posted on: Sun, 07 Jul 2013 21:27:18 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015