Nema posebne razlike između Josipovića i Mesića Jesu li ljudi po prirodi DOBRI ili su po prirodi ZLI ili su istovremeno dobri i zli te sami donose odluku koliko će biti dobri a koliko će biti zli. Hrvati su u ogromnoj većini Katolički narod dakle Božji narod koji prihvaća slijediti što je moguće više Boga kao vrhunsko dobro. Zbog toga bi Hrvatska morala biti raj na zemlji u kojoj vlada DOBROTA, MORALNOST, POŠTENJE, ISKRENOST, PONIZNOST i LJUBAV prema drugim ljudima te nastojanje da svaki čovjek čini dobro a izbjegava zlo. Međutim, Hrvatska nije raj na zemlji i u Hrvatskoj a više još u Bosni i Hercegovini, drugoj državi Hrvata, ne pobjeđuju uvijek dobro, istina, pravda, ljubav jer mnogi ljudi drugima čine zlo a ne dobro. Postavljaju se pitanja zašto je to tako. Jedan od mogućih odgovora dao je biskup Mile Bogović na velikim marijanskim hodočašćima i svečanostima na kojem je bilo stotine tisuća Hrvata. Biskup je sav ushićen rekao vidjevši te vjernike da je sretan što postoji i takva Hrvatska. Dakle, jasno je izrazio stav da postoji i neka druga Hrvatska različita od službene Hrvatske koju čine stotine tisuća vjernika koji su još jedanput na blagdan Velike Gospe potvrdili da su Hrvati pretežno Božji narod i da ne odustaju od svoje vjere, svoje nacije i svoje tradicije i kulture ma kakvim pritiscima bili izloženi. I deset dana ranije na proslavi Oluje odnosno Dana neovisnosti, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja pokazalo se da postoje dvije Hrvatske. U Čavoglavama je bila domoljubna Hrvatska, vjernička Hrvatska, bili su emocionalni Hrvati iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva. Dakle, bila je to ujedinjena Hrvatska kao što je i na hodočašćima Gospi također bila ujedinjena Hrvatska, Hrvati iz svih krajeva, Hrvati iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva. U Kninu nije uspio lukavi manevar Josipovića i Milanovića I u Kninu je i na službenoj proslavi Oluje djelomično bila ista ta Hrvatska. Bili su to branitelji najzaslužniji za stvaranje i obranu hrvatske države koji su i zviždanjem izrazili svoje nezadovoljstvo službenom Hrvatskom, jer je godinama do oslobađajuće presude Gotovini i Markaču bila protivnik domoljubne i vjerničke Hrvatske, protivnik istine o Domovinskom ratu i pomagač i provoditelj lažnih optužbi protiv Domovinskog rata. Cijelo ovo vrijeme nakon oslobađanja Gotovine i Markača i osobito nakon prvostupanjskih užasnih presuda Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, koje su i presude Hrvatskoj, pokazalo se da i dalje postoje dvije Hrvatske. Domoljubna i vjernička Hrvatska koju čini ogromna većina ljudi i ateistička anacionalna Hrvatska koja je u manjini ali koja vlada vjerničkom i domoljubnom Hrvatskom. Glavni je problem u postojanju te dvije suprotstavljene Hrvatske. Hrvati su većinski Božji narod kojem je katolička vjera bitan dio identiteta ali većinskom Hrvatskom vladaju i upravljaju ateisti koji cijelo vrijeme zakonima i torturom nastoje nametnuti većinskoj Hrvatskoj ateističko liberalistički svjetonazor kao državni sustav vrijednosti. I tu je problem! Hrvati su većinski domoljubni narod, vole svoj dom i domovinu i spremni su se žrtvovati za dom i domovinu ali tom domoljubnom većinom upravljaju oni koji su protivnici vjere i izražavanja emocionalnog hrvatstva, kojima je važnija regija od domovine. I tu je problem! Hrvati su većinski vrijedni i pošteni ljudi ali njima upravljaju elite koje sliže kapitalu i strancima i provode politiku na štetu vlastitog naroda. I tu je problem! Hrvati su obranili i oslobodili svoju državu u časnom Domovinskom ratu ali su godinama optuživani za genocid, etničko čišćenje i masovne zločine odnosno godinama se lažima pokušavalo Domovinski rat od našeg ponosa pretvoriti u našu sramotu. Moćne političke elite, medijske i druge podržavale su takvu protuhrvatsku politiku, ustvari djelovale su kao peta haaška kolona i nastojale su uvjeriti većinski hrvatski narod da je Carla del Ponte božica pravde, da Hrvatska mora priznati krivnju, pokajati se i odreći se svoje politike. Te elite i danas nastoje na stotine načina osporiti istinu o Domovinskom ratu i zato su im branitelji s pravom zviždali, jer se branitelji ne daju prevariti. Ogromna većina hrvatskoga naroda nije prihvaćala lažne optužbe ni presude hrvatskim herojima koje su pokušali krivotvorinama pretvoriti u zločince. Većina hrvatskog naroda, bez obzira na sve harange i laži protiv dr. Franje Tuđmana, uvijek ga je, a i danas ga smatra najvažnijim čovjekom u stvaranju i obrani hrvatske države. Dakle, problem je u postojanju dvije Hrvatske. Problem je što u Hrvatskoj vladaju manjinske elite koje silom vlasti i medijskom manipulacijom pokušavaju većinskoj Hrvatskoj nametnuti svoj svjetonazor i prekrojiti hrvatsku povijest, zapravo, rashrvatiti Hrvate. I zato je došlo do problema, negodovanja i zvižduka ove godine u Kninu. I dobro da je došlo, jer je to dokaz da će prije ili kasnije pobijediti istina i da će se Hrvatska morati obračunati sa svojom petom kolonom, političarima i intelektualcima koji su godinama pokušali nametnuti laž kao istinu o dr. Tuđmanu, hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu. Prešutjela se istina Očekivalo se ove godine da će se nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču u Kninu reći puna istina, da će se ispraviti neke nepravde, da će se onemogućiti nekim političarima da i dalje vode licemjernu dvostruku politiku, da će biti jasno rečeno tko je kriv za pogrješnu hrvatsku politiku odnosno zašto se u Hrvatskoj godinama pokušavalo nametnuti krivotvorine o Domovinskom ratu i procesu stvaranja i obrane hrvatske države. Mnogo toga ove godine u Kninu je bilo neiskreno, frizirano, podložno trulim kompromisima i pokušajima da se spužvom zaborava izbriše sve ono loše što je radila hrvatska vlast i mnogi koji se danas pokušavaju prikazati kao domoljubi, prijatelji branitelja, kao borci za istinu o Domovinskom ratu. Ovaj puta glavninu zvižduka pretrpio je Zoran Milanović, predsjednik Vlade, a mnogo manje Ivo Josipović, predsjednik Republike. S pravom se zviždalo Zoranu Milanoviću zbog njegove politike koju provodi i koja je u sukobu sa svjetonazorom većine hrvatskog naroda. Ima pravo Milanović na svoj svjetonazor ali nema pravo zakonima i državnom vlašću nametati taj svjetonazor većinskoj Hrvatskoj. Međutim, po mom mišljenju, mnogo veće zvižduke od Zorana Milanovića zaslužio je predsjednik Republike Ivo Josipović jer je on još odlučniji u nametanju komunističkog ateističkog i anacionalnog svjetonazora od Zorana Milanovića. Gledajući prijenos prolazili su mi kroz glavu različite slike. Radi se o detaljima ali detalji često govore o biti problema. Sjetio sam se slike prije dvije godine u Kninu kako Ivo Josipović najprije nije htio ustati a onda kada su svi ustali i on je nevoljko ustao i jednini nije zapljeskao kada je upućen pozdrav tada zatočenim generalima Gotovini i Markaču. A danas se gurao da bude što više uz generala Gotovinu, a Milanović je proširio vijest da se intenzivno druži s generalom Gotovinom, da su prijatelji. Možda se i zato obratio braniteljima s rečenicom dragi prijatelji što je dočekano s ogromnim zviždukom, jer branitelji se ne daju prevariti jer znaju da se onako kako se Milanović odnosi prema braniteljima čovjek ne odnosi prema prijateljima. Od Mesića do Josipovića Sjetio sam se Ive Josipovića kako je zatražio odgovornost za mornaričku klapu koja je pjevala u Kninu zato što je nastupila na dobrotvornom koncertu na kojem su prikupljena sredstva za obranu Gotovine i Markača. Danas im je pljeskao a nedavno ih je pokušao progoniti zbog njihovog domoljublja. Sjetio sam se i kako je Josipović braneći se od napada Stjepana Mesića zašto je primio umirovljene generale koje je Mesić optužio za pokušaj državnog udara među kojima je bio i Ante Gotovina. Sjetio sam se kakao je tada Josipović rekao da je Mesić bio u pravu kada je umirovio Gotovinu, Krstičevića i ostale, što znači da se on slaže s Mesićem da su Gotovina, Krstičević i drugi svojim pismom u kojem su tražili da se brani istina o Domovinskom ratu pokušali izvršiti državni udar. To pismo je branilo istinu o Domovinskom ratu upravo istinu koja je danas pobijedila i na Haaškom sudu. U najmanju ruku kada bi Josipović bio iskren, kada bi nova vlast bili prijatelji Gotovini i Marakču onda bi poništili tu Mesićevu sramotnu odluku i rehabilitirali hrvatske generale od monstruozne optužbe da su pokušali izvršiti državni udar. Dok sam gledao generala Damira Krstičevića kako govori mnoge su mi slike prolazile kroz glavu te sam si postavio određena pitanja. Dobro je što je Damir Krstičević djelomično rehabilitiran jer mu je dozvoljeno da govori kao "državni neprijatelj" na proslavi u Kninu, ali dobro je što su slavili Gotovinu i Markača, što je predsjednik sjedio kraj Gotovine ali nije dobro što su svi prešli preko optužbi da su Gotovina, Krstičević i ostali pokušali izvršiti vojni udar. Generali su popustili Po mom mišljenju krivi su zbog trulih kompromisa i umirovljeni i lažno optuženi generali jer nisu smjeli prihvatiti pomirbu kao da se ništa nije dogodilo i prihvatiti djelomičnu rehabilitaciju. Trebali su tražiti poništenje odluke o umirovljenju i ispriku zbog lažnih optužbi za državni udar. Netko od njih je o tome trebao i progovoriti i u Kninu ili prije Knina tražiti da se raščisti što je istina, jesu li Gotovina, Krstičević i drugi svojim pismom branili istinu o Domovinskom ratu ili su pokušali izvršiti državni udar. Međutim, i ovo je veliki napredak ali i truli kompromis koji se prije ili kasnije mora raščistiti. General Krstičević održao je i prigodan govor koji je, po mom mišljenju, govor kompromisa s postojećim državnim vodstvom. General Krstičević nije ni jednom riječju spomenuo ministra obrane Gojka Šuška što vjerojatno nije slučajno. Na žalost, general Krstičević nije spomenuo ni zasluge prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana osim što je naveo jednu njegovu izjavu. Branitelji su jedva dočekali da se barem posredno spomene Tuđman da bi skandirali njegovo ime i pokazali što oni misle o tome tko je zaslužan za Hrvatsku. Kada se tome doda da i prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju nitko od govornika nije spomenuo prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana jasno je da se i dalje hrvatska državna politika distancira od prvog predsjednika. Sjetio sam se i još nekih činjenica koje se moraju raščistiti u Hrvatskoj. Sjetio sam se da je predsjednik Ivo Josipović podnio tužbu Ustavnom sudu protiv Hrvatskog sabora tražeći da Ustavni sud poništi Zakon o ništetnosti koji sprječava Srbiju da obnavlja lažne optužbe vojnih sudova protiv hrvatskih branitelja. Sjetio sam se i pisma Josipovića kada je rekao da su događaji u Dubrovniku splet nesretnih politika, dakle nisu posljedica velikosrpske, crnogorske, i agresije JNA. Sjetio sam se i njegove izjave u parlamentu BiH da je za sve zlo u Bosni i Hercegovini kriva hrvatska politika 90-ih godina. Sjetio sam se i njegovog prihvaćanja Tadićeve politike i slaganja da se novi odnosi u regiji grade na prihvaćanju laži o Domovinskom ratu odnosno na prihvaćanju teze da se radilo o građanskom ratu a ne velikosrpskoj agresiji. Petljao je o građanskom ratu i Milanović. A kao predsjednik Vlade kriv je za politiku Vesne Pusić i Milorada Pupovca koji vode još opasniju politiku od Ive Josipovića ali ipak usuđujem se reći da je glavninu zvižduka trebalo uputiti Josipoviću a ne Milanoviću. Vrijeme sve stavlja na svoje mjesto. Zvižduci i nezadovoljstvo branitelja samo su prvi korak koji pokazuje da je nužno raščišćavanje na hrvatskoj političkoj sceni. Vjernička i domoljubna Hrvatska u koju spada i ogromna većina branitelja bez sumnje će uskoro pokazati i dokazati da će na demokratski način pronaći putove ostvarivanja svojih interesa, da će se znati suprotstaviti manjinskoj Hrvatskoj. Zato su zvižduci bili veliki korak u jačanju demokracije i prava naroda da kaže svoj stav o politici i političarima koji rade suprotno interesima većine naroda. Prof. dr. sc. Zdravko Tomac hrvatski-fokus.hr abh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4390:veinska-hrvatska-se-budi--josipovi-je-zasluio-vee-zviduke-u-kninu&catid=105:rijec-strucnjaka&Itemid=241
Posted on: Mon, 16 Sep 2013 06:21:00 +0000