Osmi august. Samo jedan u nizu brojeva u ovom mjesecu. Samo jedan u nizu od tristosezdesetipet dana u godini. I sve bi bilo isto kao i lani, samo da nije bajram. Dobro, i to sto je bajram bi bilo ugodno da su svi za stolom. Ali nisu. Nece nikad vise ni biti. Ja im necu dopustati da se priblize stolu jer boli. Boli odsustvo, bole prazni servirani tanjiri, bole prazne stolice, boli tisina. A najvise od svega boli sto nisi dosla i probala moj kolac, pravljen samo za tebe. Nikad halalit necu, nikad zaboravit necu trenutke sebicnosti, hirovitosti i nepravde nanesene namjerno ili slucajno. Zaculo se auto. Na trenutak pojavila se neka slabost u meni, neki kukavicluk pa sam potrcala da vidim da nisi dosla, da me nisi odlucila obgrliti, da nisi odlucila stopiti moje suze sa svojima i reci mi da je sve proslo i da je ce sve biti uredu. Vec sam vidjela svoju glavu u tvom krilu, kako mi milujes kosu i pitas kad cu se udati. Ja se nikad necu udati. Ja cu dozivjeti tebe. Tvoju sudbinu. Ali kunem ti se, ljepse cu odigrati svoju ulogu, hrabrije cu koracati prema cilju, nemam ih dvojicu da ti kazem da cu ih, za razliku od tebe, podjednako voljeti ali svejedno, predat cu se vec sad i posvetit cu svoj zivot njemu. Necu da on osjeti onu istu bol koju si ti prouzrokovala u covjeku kojeg volim vise od sebe same. Znas, opet s druge strane, ne razumijem, gdje ti je sestrinjsko srce? Toliko si ljubavi dala pogresnim ljudima, toliko si paznje posvecivala svima a onima koji si trebala, bez truna stida i srama okrenula si ledja. Mogla bi i pisat cu price, romane, knjige o tome kako jedna zena moze pogresno odigrati karte. Pisat cu o tome kako sam jedne srijede plakala i mislila na zenu koju cesto sanjam i pitam da li stvarno zasluzuje bilo koji epitet koji sam godinama stvarala za nju, stvarala ga ljubavlju i bujicom emocija. Posvetit cu se tome da pisem o tebi. O tebi, koju dozivam a istodobno kunem zbog svake prolivene suze, zbog svakog preskocenog osmijeha i neuzvracene ljubavi. Ne trazim od bilo koga da me razumije, jos manje da me bilo ko opravdava ili zali. Ne trazim ni od tebe vise da dodjes, ne ocekujem vise ni ljubav, ni srecu, ni tugu. Ocekujem samo pravdu. Onu pred Bogom. Ocekujem da nam se sudi. I za dobro i zlo. Pa svakom svacije. Meni moje, a tebi, tebi tvoje... Amin! N.S
Posted on: Thu, 08 Aug 2013 21:42:19 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015