Pismo iz Njemačke: "Danke Sergej" Piše: Vanesa Kekić ----- Za dijete iz velikog grada, Ljubinje je jedno malo mjesto negdje i nigdje, gdje je vrijeme odavno stalo, a svi ga imaju dovoljno. Ipak, za mnoge je puno više od toga. Svake godine putujem sa porodicom u ovaj mali grad posjetiti moga djeda i svaki put se pitam zašto moj otac toliko voli ovaj grad, zašto njegove oči tako zablistaju kad ga ugleda. Meni je jako teško razumjeti način života i mentalitet tih ljudi. Svi su vedri i raspoložni za priču sa svakim, bez obzira na to da li se poznaju ili ne. Za razliku od mog mjesta (Erlangena), gdje sve vrvi od ljudi koji negdje žure i pokušavaju usput nešto da pojedu ili nabrzinu popiju kafu, u Ljubinju je sve mirno i prazno. Gdje su ti ljudi? Postoji li i ovdje podnevna pauza da se na kratko odmore i osvježe? Ako tražiš, onda ih nađeš u par kafića i naravno čuvenom „Marketu“, gdje smireno piju kafu i pričaju sa svojim prijateljima kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. A da budem iskrena, u odnosu na velike gradove, tamo se ne dešava ništa. Ali opet me kopka šta je to što privlači te ljude da žive tamo i toliko vole svoje mjesto.
Posted on: Thu, 20 Jun 2013 13:38:54 +0000
Trending Topics
© 2015