SVEĆENIK IZMEĐU NEBA I ZEMLJE. Ugledni židovski rabin išao je u ukopnoj povorci, za lijesom svoje majke i, na iznenađenje i čuđenje drugih, suzdržavajući suze, vapio: "Majko, oprosti mi!". Opraštao se od osobe pred kojom je jedino bio ono što je bio: slab i grešan čovjek, dijete bezuvjetne ljubavi, dok je pred drugima glumio umnost i snalažljivost uspješna čovjeka bez slabosti i grijeha. Molio je majku da mu oprosti dvoličnost, taj neizdrživi raskorak između nutarnje istine i zakrabuljene pojavnosti. Iako različito, sve vjere imaju ljude kojih je zadaća, uvjetno kazano, "privoditi" druge k Bogu, posredovati Božju riječ vjernicima. Kao sve ljudsko, i vjera je posredovani dar. U kršćanstvu su, poslije Isusovih učenika, svećenici i redovnici, a u najodgovornijem smislu biskupi, posrednici vjere. Posredništvo počiva u Božjem utjelovljenju. Isus je Posrednik između Boga i ljudi. Zato bez obzira prihvaćali ili ne prihvaćali svećenike i Crkvu, njihovo se poslanje temelji u Isusovu spasenjskom čovještvu. Posrednici su u stalnoj napetosti između Božje riječi i svoje slobode. Božje volje i vlastite grešnosti, jer gdje je grijeh, ondje je i sloboda. U nutarnjem poprištu sučeljavaju se ideal Evanđelja i posrednikova ljudska bijeda. Svećenik, kako ime kaže, svjedoči Božju a ne svoju svetost. Zato se od njega još više traži da bude savršen. Nažalost, ljudi se tuže na posrednike, na zloporabu poziva kad umjesto navještaja Boga plasiraju zemne ideje koristi i vlasti. Neki će reći da je bolje ne upoznati svećenike, jer će se razočarati, po onoj poslovičnoj: najodurnije je kad se najbolje pokvari! Neki će to opravdavati izravnim odnosom s Bogom, jer vjera ne ovisi o posrednicima. Više i od Feuerbacha i Marxa, agnostika i liberala. Biblija je prepuna Božjih ukora svećeniku, učitelju naroda. Ni na koga se Isus ne okomljuje s toliko žestine kao na profesionalizirane religiozne posrednike koji ne samo da sami ne ulaze u prostor i odnos s Bogom, u Kraljevstvo Božje, nego stoje na ulazu i priječe drugima da se susretnu s najvažnijim sugovornikom, sa smislom postojanja, s Bogom. Razlog što neki na putu prema posredništvu posustaju, ili kao stariji napuštaju svoj poziv jest i taj što misle da se mora biti savršen, svet svećenik. U iskrenom nemirenju s dvoličnošću i kompromisima, ipak izuzimaju Boga iz svoga života kao da je sve u njihovim rukama. No, grešnost je zalog svetosti. Samo grešan čovjek svjedoči Boga. Nema savršenih svećenika. Postoje i oni koji se umore, jer se ideal ne može nikada dokraja dosegnuti. Razočarani i u određenoj vrsti prijevare žive poziv, ne ljubeći ono što rade. Sputani da iskorače, vrte se oko sebe, svoje ili tuđe grešnosti. Drugi zaborave početni zanos i odluku, nadahnjujući osobni odnos s Bogom, pa pretvaraju poziv u unosni obrt, postaju menadžeri, birokrati ili politički aktivisti, medijske zvijezde. Grade kult ličnosti u rasponu od zavodljivca i udvarača do kreatora sumnjive pobožnosti. Svojim kultom zaklanjaju misterij Boga. Pojedinci, među kojima se ističu redovnici, u svim se vjerama javljaju upravo u zatamnjenim i umornim vremenima posredništva, kao korektiv postojećega, kao ponuda boljega. Barem isprva nisu demonstrativna crkva. Nisu ni u vlasti ni u masi. Oni su ili ispred naroda ali ne govore u ime naroda, niti u svoje ime, niti u ime bilo koga, nego u ime Boga, ili negdje na marginama manifestativne religioznosti, skrovito svjedoče Božju ljubav. Sve je drugo samo ponavljanje straha od ljudi, želja za vlašću, malovjernost i farizejstvo. Rabinov vapaj se pretače u molitvu: Bože, oprosti mi ! fra Ivan Šarčević
Posted on: Thu, 25 Jul 2013 14:38:56 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015