Trideset je godina prošlo točno otkako je Hajduk eliminirao budimpeštanski Honved u Kupu UEFA, u ove dane listopada i studenoga što je ispred nas... Bila je to druga prepreka u epohalnoj kavalkadi “bijelih” koja ih je dovela sve do polufinala tog prestižnog natjecanja. A što se i dan-danas smatra najvećim uspjehom Hajduka svih vremena na europskoj sceni. Najprije je pala rumunjska Universitatea, snažna momčad iz Craiove puna reprezentativaca (golman Lung, centarfor Camataru), a poslije Honveda na koji vas detaljnije podsjećamo slijedili su okršaji protiv niškog Radničkog (tih godina apsolutnog hita Kupa UEFA; dvije godine ranije i Nišlije su bile polufinalisti tog natjecanja), te praške Sparte. Hajduka je u polufinalu zaustavio tek londonski Tottenham. “Bijeli” su se te sezone 1983./84. spremali na velike stvari, htjeli su titulu prvaka Jugoslavije, ali i europski tron. S odsluženja vojske vratili su im se Blaž Slišković te braća Zlatko i Zoran Vujović, planski poslani godinu ranije u – kako se to tada zvalo – Armiju. E da se zajedno vrate. Od pridošlica angažirani su stoperi Zdenko Iskra i Josip Čop (današnji tajnik HOO-a), te mladi centarfor iz zemunske Galenike Miloš Bursać. No, dogodilo se da je veliko pojačanje bio i – Darko Dražić, naš sugovornik kroz vremeplov, tada mladić koji je prošao seniorsku obuku u redovima snažnog drugoligaša Solina... I baš se protiv Honveda dokazao i u dresu “bijelih”. Polufinale Kupa UEFA tada je bio neuspjeh!? Kad pogledate sliku te momčadi 83./84., ugledate “blago Božje materijala”. Na centralnim pozicijama veličine, a u gornjem redu nadolazeći juniori koji su skrivali odreda zanimljiv potencijal. Od Aljoše Asanovića do... Franka Bogdana. Hajduk je te 1983. bio jesenski prvak, ali titulu do kraja nije osvojio, pretekla ga Crvena zvezda. Hajduk im se osvetio u Kupu, u finalu je bio bolji od “crveno-bijelih” s 2:1 u Poljudu (gol Bake Sliškovića Tomici Ivkoviću, izravno iz kornera) i 0:0 na beogradskoj Marakani, a u Europi je jedna od najboljih momčadi Hajduka svih vremena zapela u – polufinalu. I onda smo, a 30 je godina iza nas, bili spremni takvu sezonu ocijeniti – neuspjehom; pih, samo Jugokup osvojen, kao utješna nagrada. A titula? A Kup UEFA...??? Ništa. Pa kakav je to uspjeh??? I na kraju je jedan Pero Nadoveza pod pritiskom odstupio, oslobodio mjesto za kormilom da cirkuliraju i ostala trenerska imena željna Hajdukove klupe i trenerske uloge... Neka i oni probaju. E, takva su bila vremena. Kad je polufinale Kupa UEFA bilo – neuspjeh. Teško ih je dočarati i objasniti onima koji nisu bili suvremenici te sočne 83./84. sezone. Danas ne idete za tim, ali detalj je jedan posebno zanimljiv. Ljeto je 1983., proljeće je 1984... Da vam je netko rekao tada, čuj, za pet-šest godina u Berlinu će se straža razmaknuti, pustit će ljude da iz Istočnog slobodno prođu kroz Brandenburška vrata, dođu na zapadnu, svijetlu stranu ulice, u Zapadni Berlin... A onda će sutradan svi složno uzeti u ruke mace i čekiće i raspucati zid sagrađen 1961. što je dijelio svijet na dva oštro suprotstavljena dijela?! I neki, očito Bosanac, napisat će grafit “Jebo zid”!? E, to će se dogoditi šest godina poslije ove naše priče. Danas vam je ta storija nepojmljiva. Hajduk je, voljom ždrijeba, do polufinala i Tottenhama u Londonu sve nailazio na suparnike s Istoka: Craiova, Budimpešta i Prag bili su s onu stranu “barikade”, iza željezne zavjese, a Niš je isto bio (i ostao) istok, tada zajedničke nam države, ali dovoljno istočno da i njega svrstamo u taj isti koš. O svemu tome ćakulamo s Darko Dražićem, e, kakva su to bila vremena. Velike momčadi, velike utakmice, a svako putovanje na svoju ruku, kao mala avantura. Dražić je bio u pričuvi, tada sasvim mlad, a centralni izbor stopera bili su iskusni Vedran Rožić i Josip Čop. Na bekovima (gdje je i sam Dražić mogao kandidirati) Nikica Cukrov i Branko Miljuš. Potonji, Miljuš, taman će na ljeto ‘84. osvojiti i brončanu olimpijsku medalju u Los Angelesu. - Honved nam se u drugom kolu nametnuo kao pravi izazov, prošli smo Craiovu, na penale u Poljudu, bilo je vrlo teško, a ta Universitatea tada je bila najbolja rumunjska momčad, valjda joj je Steaua po diktatu Ceausescua otimala titule i Steaua će dvije sezone kasnije postati prvak Europe, a ova Universitatea je u reprezentaciju davala pola momčadi. I kad smo prošli njih htjeli smo nešto lakše, a kad tamo Honved. Jest opet istok, ali oni su bili na tragu da reinkarniraju svoje slavne prethodnike iz pedesetih – sjeća se Dražić. Znamo li načas Honved “lake konjice”, iz pedesetih? - Dovoljno je reći Puskas, Ferenc Puskas. Njihovi udarni napadači, sjećam se k’o sad, Laszlo Dajka i Eszterhazy, uspoređivani su s Puskasem. Naravno, nisu kasnije došli blizu njegove veličine, ali tada su bili glavna mađarska “fora” – priča nam Dražić. Nadao se da bi mogao već u Budimpešti zaigrati, ali nije. Pero Nadoveza ga je volio, no treneru su “dojavnici” kazali da je Dražić “zalampao”... - Laž, ali što ćeš, umalo sam nastradao... Ja sam uvijek sportski živio. Ovako je to bilo. Tukli smo Slobodu iz Tuzle 5:0 u Poljudu prije nego što smo trebali ići u Budimpeštu. Tu noć smo dobili izlaz, ali do neke normalne ure. Do ponoći. Popularno je bilo otići u Lava i to je uradila skoro cijela ekipa. E, ali to svima nije bilo dosta, jer po noći, do sitnih sati radio je tada popularni Šekspir, disko-klub Shakespeare, broj jedan za izlaske u gradu, dolje na Zenti. I odoše neki, Bursać i Denis Erceg, e, Šibenčanin - bio je veliki talent, ali nije igrao za Hajduk, samo kasnije za Šibenik, pa u Francusku - i odoše oni, a ja kažem neću... Takav sam bio... Izgubili se oni u sitne sate. Nastavlja dalje Dražić, provalila su sjećanja, ne treba ga povlačiti za jezik: - Vidim ja idućih dana da me nešto nema u kombinacijama, a šjor Pere mi je bio najavio da bi me mogao staviti. Prođe Budimpešta, ništa... Ja u debelom ledu. I sad mi u Poljudu, u karanteni, prošlo nekoliko dana i sretnemo se u hodniku, poslije ručka, i Pero će meni, u prolazu, kako je momak... Dobro, kažem ja... A znam dobro, nego noćari se, je li, oštro će Pero. Nije šjor Pere, matere mi. Ajde, znam ja, javili su mi, Buki, to kao Bursać, moj Šibenčanin Erceg i ti. Patite sitne ure... Smije se Dražić, sada ovo pričati nakon tri desetljeća, neobično mu je: - Odmah je meni postalo jasno u čemu je problem. A ne, ne, šjor Pere, ne dam se ja, nije to istina... I ja ti odem do njih dvojice i oni, svaka čast, odmah u Nadoveze i kažu mu nije on bio s nama, mi jesmo, u Šekspira, do dva po noći, priznajemo, ali Darko je čist... Ma nije da se ja sad pravim, ali to je bila istina. Znali smo mi inače zalampati, ostati navečer malo duže, ali ja bih pazio na piće. Onda su se pili najčešće gemišti, livali bi oni meni gemišt, a ja bi proliva’, da me ne vide... Pazio sam ja na sebe. A Nadoveza bi otkrio tko mu ne živi solidno, nagazio bi trening, sve do povraćanja. I tako eto našeg sugovornika u revanšu u Poljudu. - Bilo je to iznenađenje, jer do jučer sam bio na ledu, nije me bilo ni na mapi i sad se, doduše, ozlijedio Rožić. A Honved je imao prednost 3:2, pokazali su se kao odlična ekipa. A nama ambicije ogromne, mi smo zacrtali velike stvari i sad nam nema Josipa Čopa, najoštrijeg, s Rožićem je bio gospodar najbolje obrane u državi. I Nadoveza pročita mene u sastavu. Bio je to šok za sve, novinari, navijači, svi su bili sasvim iznenađeni! Ljubomorno čuva izreske iz novina Tu je Dražić postao igrač. Bacili ga u ocean i on – zaplivao: - Pogledajte ocjene, izvještaj s utakmice, da nije bilo Pešića i njegovih golova ja bih bio igrač utakmice, toliko sam vladao situacijom! Pešić kao Puskas, pisalo se... - Tako je, Duci Pešić je sve riješio u napadu, a ja sam osobito pohvaljen. Da sam obojicu strpao u mali džep. I Dajku i Eszterhazyja... Njihova dva nova Puskasa. Dražić se približio prvom sastavu, pridobio simpatije Nadoveze. On ne noćari... A Bursać je kasnije morao na posudbu u Sutjesku, makar je bio izuzetan talent za centarfora, skakač i golgeter, a Dena Erceg se vratio svome Šibeniku. - Honved je bila utakmica velike strepnje i treme za mene. A dobio sam osmicu i sve te izreske iz novina ljubomorno čuvam kod kuće... Velika večer kad je eliminiran Honved i kad je Darko Dražić iz debele pričuve postao igrač kojeg će se respektirati, budući kapetan Hajduka!
Posted on: Sun, 06 Oct 2013 19:27:51 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015