hrvatska gradjevinska kompanija K. je u kompi sa jednom indijskom (S.) dobila posao od 500 mil USD u omanu. decko kaj ispred K. vodi posao mi je prije ljeta rekao da bi mu dobro doslo par nasih cestara. sjedim ljetos sa frendom, kolegom iz bivse firme, i veli mi on da ima frenda cestara, 12 godina iskustva, solo, niti djece, niti zene. i vec godinu dana trazi posao. velim mu da mi se njegov frend javi cim prije i posalje mi CV. i vratim se u oman. proslo je mjesec i pol dana. javi se lik. veli da nije bas zainteresiran, jer mu je Oman predaleko... a i kao ta nasa firma nema bas neku reputaciju. gledam u taj mail od onog mog bivseg kolege i ne vjerujem ocima. vrte mi se slike zaustavljenog Zagreb-Sisak autoputa, propalog razvoja zeljeznicke mreze, nikada zazivjele tvornice bio-dizela, propalog projekta mosta preko Bundeka i do Peljesca, propalog projekta najveceg shopping centra u ovom djelu europe, propalog stambenog projekta kod Zadra za 10000 ljudi, propale ideja o drugom najvecem LNG -terminalu na svijetu, propaloj ideji o rukometnoj dvorani u Dohi, propustenoj sansi za dobivanje jednog od najvecih infrastreukturnih projekata u Katru (IGH), jer je Radic odlucio dati primat polusansi za nekakav EU-projekt (propao), propalom prosirenjuj osjeckog aerodroma... ne zelim nit citat kaj francuzi radi na plesu....svakakvih sam se luzera u zivotu nagledao. ali ono fakat SVAKAKVIH. ali ovaj decko ih je potukao sve do koljena. pomislim: ma koji quratz uopce gubim vrijeme i razmjenjujem mailove?! i odgovorim frendu, pa neka ako hoce proslijedi moje misli tom svom frendu... dakle, lik je izmedju opcije da sjedi kuci i cmizdri nad vlastitom nezaposlenom sudbinom, i one druge da dodje raditi na projektu od pola milijardi USD, on ce radije izabrati prvu. i ostati sjediti kuci i cmizdriti nad vlastitom bezperspektivnom sudbinom. izmedju opcije da dodje na Bliski Istok gdje ce se u iducih 10 godina potrositi 5 triliona USD na gradjevinske projekte, i druge opcije da ostane u drzavi gdje gradjevinarstvo prakticno ne postoji - on ce radije ostati u drzavi gdje gradjevinarstvo prakticno ne postoji. izmedju opcije da mu hrv. gradjevinska kompanija K., kakve god reputacije bila, sluzi kao ulaznica za Bliski Istok, i opcije gdje mu je sirom otvoren autoput u Ocaj, Jad i Cemer (OJiC), on ce radije odabrati OJiC. imao sam u svom kompu jedno 20-ak CV-ova koje sam bio proslijedio. jednom decku se otvorilo. drugi je na pol puta za Emirate. treci, vrstan celicar, bas nema neke srece, ali nekaj ce se vec pojaviti. cini mi se da sisa za dva koplja dobar dio celicarske bjelosvjetske ekipe kaj srecem ovuda zadnjih 5 godina.... nesto ce mu se vec otvoriti. radi za kikiriki, ali lik ne posustaje vec godinu i pol dana i trazi dalje. sreca prati hrabre. i takvi mi daju nadu da u Jedinoj Mi Domovini nisu bas svi Luzercine kao ovaj cestar. Oman mu predaleko... Gdje rastu takvi?! samo da nije zarazno... malo prekakavanja: kad me S. nazvao prije 5 godina i pitao hocemo li u Dohu, razmisljali smo jedno 3 sekunde... rececija se valjala preko oceana. bio sam na izlazu iz Ingre, i ulazu u Strabag. trebalo je samo na vrijeme napraviti Iris. uspjeli smo iz drugog pokusaja, od tri moguca. Iris je kao beba od 5 tjedana letjela preko pola svijeta. a ovome, koji na svijetu ima samo sebe, Oman je predaleko, a K., unatoc projekta od pola mlrd USD, nema reputaciju... a gdje bi ti?! u EU?! sretno ti bilo pored poljaka, slovaka ili rumunja su dva-tri puta jeftiniji od tebe.
Posted on: Fri, 13 Sep 2013 16:05:49 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015