jucer sam se prvi puta otkako sam u parizu radikalno socijalizirao. otisao sam na svoj prvi open studio u citeu i nakon dugog vremena bio okruzen u malom prostoru sa tridesetak ljudi. pomalo zbunjujuce iskustvo a poviše šokovito. pocelo je razgovorom sa japankom koja je netom sletila doputovavsi s druge strane planete i koju je bjelodano prao jet leg pa je sve licilo na neku usporenu singlicu. ona razumljivo spora i konfuzna a ja razumljivo nagluh jer se od žamora i vike nista ne cuje. sum u kanalu je pojacala njena prijateljica, takodjer japanka koja pak zivi u parizu i govori engleski sa jakim francuskim naglaskom. otisla japanka lijeciti svoj jet leg a eto ti finca koji je potegnuo dosta zahtjevan razgovor o mediju crteza. s obzirom da obojica radimo fotografiju i crtamo, finca je jako puno toga zanimalo a ja se ne osjecam nesto jako pozvanim govoriti o crtezu van svog osobnog iskustva. uslijed koncentracije na razgovor morali smo sve glasnije pricati ne bi li se culi i razumjeli sto je i ostale potaknulo da i oni ošinu po pojacalu. ubrzo sam uhvatio sebe kako se odgovarajuci na pitanje, sugovorniku derem na sav glas da crtez pejsaza ne mora biti romantican jer da ukupno uzevsi crtez ne mora nista. galama ili tema, ne znam, privukla je paznju djevojke sa sri lanke pa smo nastavili u troje. ni sam ne znam kako smo i kada presli na temu raspada jugoslavije i filma underground. mislim si, ne da mi se ni razgovarati o toj temi a kamoli derat. nisam se derao na temu jugoslavije jos od tinejdzerskih dana kada sam hodao po tekmama, sto je u ono vrijeme silno radovalo ondasnju miliciju. e pa fala lepa, ne bih vise. i ko naruceno, netko je predlozio čik pauzu a kako se kod domacina ne pusi dio ljudi ide vanka. u hodniku i liftu se jos razgovaralo o ratu i jugoslaviji ali srecom sa manje decibela. medjutim i dalje mi je tema bila nemotivirajuca. lijepo izadjemo van, ugodna vecer, cak prohladno, ljudi se nesto rastrkali u par grupica i pomislih, dobro je, eto malo mira i nekih normalnijih tema. i krenem se upoznavati sa ljudima medju kojima sam se tog trena zatekao... khalil iz palestine koji se ne moze vratiti u gazu pa ostaje do daljnjega u citeu i kojem sam jos onomad po dolasku pokusao pomoci oko interneta na njegovom ajpedu iako mu je sve bilo na arabici, momak iz sirije i njegova pratnja starijeg gospodina koji se naprosto nije upoznao s nikim i koji je minimalno pricao jedino s tim momkom samo na arapskom te me je neodoljivo podsjecao na "one ljude koji u ime nekoga jako paze na druge", vec spomenuta šrilanđanka i ja iz hrvatske. dream team: raspad jugoslavije, izrael, gradjanski rat u siriji i tamilski tigrovi. malo dalje stoji finac s ne znam vec kojom casom vina u ruci i vidim mase mi da dodjem. eto dileme: tema crtez ako odem ili bashar al assad ako ostanem... izvukao sam se od obje solucije majstorskom diplomatskom piruetom i na putu u atelje nakratko svratio do trece skupinice ljudi. zahvaljujuc tom kratkom ali vrlo ugodnom zastanku veceras idem na otvorenje u srpski kulturni centar.
Posted on: Wed, 21 Aug 2013 12:00:32 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015