sinoc u ovo vrijeme sam se dvoumio da li da tagujem prijatelje na svoju posljednju napisanu pjesmicu. osim sto je inspiracija kojom je napisana uvijek aktuelna, je li, pjesma je namjenski pisana, zelio sam da sa prijateljima pjesnicima i drugim pjesnicima i svima onima kojima je poezija na srcu i dusi na zadatu temu prozboriti koju rijec. kunem se da je moguca pohvala kreacije kao takve, koja bi bila predmet diskusije, bila u drugom planu, mada ni sam, koliko mi je god neprijatno da to priznam, najvise zbog sebe samog, nisam operisan od sujete i lijepe rijeci. na srecu pa sam ostao sebi doslijedan, te nisam iskoristio priliku koju mi fb pruza sa tagovima. jer je nekako takva paznja uvijek iznuđena. smatram da ko voli i zeli da nas cita, to ce da uradi svojom najboljom voljom, i bez poziva. posto sam u stalnoj dilemi da li uopste da svoje pjesmice objavljujem na jednom mediju kakav je fb, da li time moja rijec gubi dignitet ako se svrstavam u isti kos sa mediokritetom kao mjernom jedinicom koja na njemu preovladava, a da ne budem opet ni pretenciozan, ne tvrdim da sam ja ista bolji, samo sumnjam, postepeno cu da nestajem iz virtuelnog svijeta sa svojim pjesmicima, do trenutka kada cu u potpunosti da deaktiviram fb nalog. ne bih volio da i u nekim kasnijim godinama sjedim za racunarom i cekam da li ce neko da lajkuje na moju upravo zavrsenu pjesmu. vec mi je sada to potpuna besmislica.
Posted on: Tue, 13 Aug 2013 23:56:21 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015