Autor teksta: Šefka Begović-Ličina P O K A Ž I M I, S R E B R E N I C E Usijani sač vrelinom glavu prži, žedna usta iz zemlje bokal ledene vode nam ištu, pomoć traži… Srebrenička rana nikad ne preboljena, 11. jula pendžerom bošnjačkog bola ponovo otvorena… Šehidi zovu, na put, na žalost bošnjačku krenut se mora, utjeha Srebrenici ranjenoj… Ja, sandžačka književnica, Srebrenici u peru nosim sabrane selame i sućut cijelog Sandžaka. U toplom bratskom zavježljaju, skupljeno na hiljade izučenih Fatiha i Jasina čestitih muminki, braće sandžačke. Srebrenice, kojim putem ka tebi da krenem? Moraću Limskom dolinom, stazama bošnjačkog bola te ratne 1943. Malo ću stati u Šahovićima da Bošnjacima, mučki ubijenim, izučim makar jednu Fatihu. Gdje da smjestim stradalnike cijelog Bihora? Kako da ponesem nepreboljenu očevu rasovsku ranu za osmoro mu poklanih? Šta reći bratu Fahrudinu zašto je tada umro sa četiri godine? Kome je on bio kriv, a kome djedov tespih? Kako da zaobiđem u Taslidži okamenjenu suzu nane Aiše, ostavljene na otetoj babovini i čemer tuđine? Ne mogu usput pokupit suze, prosutu krv sandžačku, pečalbu Pešteri i cijelog Bihora. Gdje da uprtim preteške smrtne muke bihorskog gazije Osmana Rastodera i sina mu jedinog? “ NIKOM SE NE PONOVILO…” pjesmom opominje Kema. A ponovilo se u Bosni, ponovilo se, sve se ponovilo… Ne mogu da zaobiđem Višegrad i Drinu. Moram preletjet Sokolovića most da ne ugazim u krv. Sačuvat skute da se ne oboje crvenim. Zatvoriću oči, da s mosta ne gledam Drinu, bojim se zvaće me šehidi. Iz krvave vode pružiće ruke u nadi spasa. Kako da zatisnem uši, gluha na vrisak zarobljene nejači iz hotela “ Vilina Vlas”? Kako da na čas oslijepim, da ne gledam oganj do neba i u njemu tijela bošnjačka? Kako da tu izbjegnem miris sprženog mesa i kostiju nagorjelih? Kako da preskočim Rogaticu, Lejlinu ostavljenu kuću, kadifu joj uvehlu na pendžeru, Kura an bačen na bunjak, prosutu sufaru…? Gdje da potražim na minderu joj ostavljeni đerđef? Kako da tu razminem džamiju bez klanjača? “ NIKOM SE NE PONOVILO…” u pjesmi podjeća Kemal Monteno. Kako da ne zapjevam na Bikavcu i poselamim u ašiku nečiju voljenu, uz sevdah bosanski? Kuda ću dalje, Srebrenice? Da li da sagnem glavu kroz Sarajevo da ne vidim iz Visokog ispraćaj suhih kostiju, sa hiljadama bratskih ruku podignutih ka nebu ? Gdje da se sklonim od kiše suza i kletvi uplakanih Sarajlija? “ NE PONOVILO SE… NIKOM SE NE PONOVILO…” – cvile kosti na tabutu skupljene. Kojim ću putem do tebe, Srebrenice? Kako da ne zaplačem pred Aladžom džamijom i mukama umirućeg fočanskog imama prikovanog za džamijska vrata? Kako da ne pokupim rasute bismile iz preteklog haremskog cvijeća? Kako da razminem Ahmiće i krv bosansku na izgorelom pragu sasušenu? Kako da mi srce ne pukne na tuzlanskoj Kapiji i diplomama crvenim? Šta reći mladosti bosanskoj? Pitaće me gdje su sada njihovi katili?. Moram pred njima pognuti glavu od stida i zlodjela ljudskog roda. “ NIKOM SE NE PONOVILO…”- šapuću procvali ljiljani na putu Marša mira. Gdje da zgazim, Srebrenice, da ne povrijedim nečije oči u čudu, širom otvorene? Kako da preskočim zemlju i nerođeno čedo u utrobi Srebreničanke? Ima li Bosna ijedan cvijet, da nije iznikao iz nečije krvi? Pomozi mi, Srebrenice! Kojim ću putem do tebe sa ovoliko, usput, sakupljenih muka, suza i zločina? Čime da isječem logorske žice, kaži mi, Srebrenice! Kojoj majci prvo da osušim suze, utjehom na prsa privijem? Na koji mezar da posadim cvijet od krvi? Kome prvom da izvidam ranjave noge i ruke žicom svezane? Gdje da ostavim ovaj skupljeni, krvavi zavežljaj bola? I ove godine četirsto devet šehidska tabuta otvara novu ranu Srebrenice, zemlja nevine grli, nebo otvara ibrike bošnjačkih suza… Četirstodevet bijelih golubova sa nišana prhnuše u nebo, na krilima da ponesu bosansku povijest Svijetu u krilo. PONOVILO SE… SVE SE PONOVILO… i Rogatici, i Čajniču, i Goraždu i Višegradu i Rudom … - šapuću Lim i krvava Drina. SVJETSKI ČUVARI, SRAM VAS BILO! - iz kljuna kapnu krv bosanska. Svemilosni! Pomozi mi da u Potočarima u ove taze mezare ukopam skupljenu bošnjačku bol. Milosniše, sačuvaj nas tako teških iskušenja. Ja, Rabbi! Ne daj da ove zločine zaboravimo! Ne ispuni nam srca mržnjom i osvetom! Svemogući, podari nam sabura, snage i ponosa! Povedi nas na puteve nauke, znanja i ljudske veličine. Ujedini u jedno veliko srce, naša srca islamska! Amin.
Posted on: Tue, 09 Jul 2013 13:40:40 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015