Danas u MOLVE, na susret s učenicima u školi koja je bila moje prvo rasdno mjesto, prije dalekih četiri desetljeća. U mojim sjećanjima: visoki toranj crkve na jednoj dini usred sela, gnijezda roda, šum drveća, Marijanska ulica u cvijeću, stara pošta, večeri kod D. uz krumpir salatu i crno vino, kao u ruskoj priči. Mir pokrajine, šetnje kroz zarasla pola makova, Molve Ledine i Gornja Šuma, mirisi ateliera, koji će se doživotno uvući pod kožu. Razgovori s Dubravkom Ivančanom: kolokviji iz poetike, sociologije, filozofije.Učenje o tome što može kratka pjesma, što je munja na vrhu strijele, koja pogađa cilj. Jesam li na tom mjestu prvi put čula Heideggera, da su pjesnici izbjegkice iz povijesti i da stih prethodi mišljenju? Posve moguće. Sjećanja nas vraćaju u druga prostranstva, a danas, s ove relativne udaljenosti, ipak vjerujem da nitko nikada nije otišao s mjesta koja ga emotivno određuju i obilježavaju, već da je sve gibanje kružno i koncentrično, u neprestanom povratku.
Posted on: Tue, 12 Nov 2013 07:31:14 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015