Evo jedne stare Dubrovacke pjesme, autor Dzore Drzic napisao ju je svojoj zeni kad je odlazio na brod koji je mjesec dana kasnije potonuo u olujnom moru Dubrovackih Elafita, u legendarnoj Scili i Haribdi: "Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u družbu; Plač i suze i moju tužbu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo. Pokle ti je služba mila koju ti sam ja činio, A sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! Putovaje, uzdihaje iz srdačcem svaki danak, A na oči moje sanak da t’ne pridje moja vilo! Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjeća Od svijeh tuga ma najveća, da bi znala, moja vilo! Ne uzdam se u dni kratke da te vidju, srce moje, Koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! Ako drumak pomanjkaje ter te život moj ne vidi, Srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj služit, A s tobom se ne razdružit; ostaj zbogom, moja vilo!" Neka mu je lako Hrvatsko more koje ga je u Jadranske dubine odnijelo! [PoGlavnik]
Posted on: Fri, 20 Sep 2013 21:46:35 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015