MALI VELIKI LJUDI “Postoje neki mali ljudi koji cijeli život ostanu mali. Bez zapaženog uspjeha. Bez dobre karijere. Bez naročitog dara. Bez imena koje odzvanja među oblacima, ili skuplja prašinu na koricama knjiga. Djeluje kao da su ih napustili i Bog i ljudi i sreća. Njih se mnogi neće sjećati, niti će njihovo ime pisati na spomeniku vječnosti. Ali oni vole. I vole da vole. To im je jedina svrha. Poslati su ovdje samo kako bi voljeli… Imaju nešto što ih čini srećnim, to nešto mora da je vrlo dragocjeno čim se malim ljudima, sa malim kućama i polupraznim ormanima, osmjeh ne skida sa lica, a ljudi gotovo nikad ne shvate da se ta dragocjena stvar od koje “ništa” postaje “nešto” zove ljubav… Svaki čovjek posebna je stranica jedne velike bilježnice, jer samo kod ljudi broj jedinki jednak je broju vrsta. Svi smo mi različiti, ali ironično, svima nam je mnogo toga zajedničko. Na primer, svi smo smiješni. Smiješni smo jer ne vidimo koliko je zapravo nebitno da li je neko “veliki” ili “mali”. Jer zloba od “velikog” čini “malo”, kao što milosrđe od “malog” čini “veliko”. Jedna ruka na obrazu može ostaviti crven trag bola, ali, isto tako, može obrisati suzu. Veličina u nama broji se suzama koje obrišemo sa lica naših voljenih. Svaki čovjek posebna je stranica jedne velike bilježnice. Stranice mogu biti ispisane plavim, crvenim, ili, pak, crnim slovima; ilustrovane ili bez slika; požutjele ili glanc-nove; ali će praznina za svakom, ako neku odlučimo da iscijepamo i bacimo, biti ista. Čak iako će se dopisati nove stranice, one stare nikada neće progutati ništavilo. Kakve god one bile – ćirilične, latinične, ispisane sanskritom, piktografima ili japanskim ideogramima – bilježnica će za svakom stranicom podjednako patiti i nikada nijednu neće zaboraviti.”(Wannabe) Adio Tonći
Posted on: Mon, 28 Oct 2013 10:45:38 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015