Menadžer ili, bolje reći, privatni poduzetnik, kojem neću otkriti ime i koji me svojedobno doveo u Hajduk, pohvalio mi se svojim vezama u Moskvi, kamo sam ubrzo otišao na probu, pa za istoimeni klub potpisao ugovor na tri godine. Menadžer mi je prvo rekao da ću imati mjesečnu plaću od 10.000 dolara, da bi me za nekoliko sati nazvao i rekao da su Rusi spustili cijenu na 6.000, jer sam mlad. Bilo mi je čudno što je cijena tako brzo pala, ali morao sam biti zadovoljan jer u Rijeci, iz koje sam otišao u Moskvu, nisam dobio šest plaća. Nakon devet mjeseci ozlijedio sam se i napustio klub. Ubrzo sam opet povjerovao istom čovjeku, koji me preko svojih poznanstava prodao u Kinu: ugovor na deset mjeseci bio je težak 180.000 dolara, s tim da sam 20 posto od toga morao dati menadžeru. Potpisao sam ugovor na engleskom koji se, kasnije sam shvatio, bitno razlikovao od drugog, kineskog, koji je obavezujući za njihov savez i u kojem je bila naznačena mjesečna plaća od 1.500 dolara. Pisalo je i to da mi, ako ne igram toliko i toliko, plaća pada na 800 dolara. U Kini za 800 dolara?! Nakon tri mjeseca smijenjen je srpski trener koji je vodio klub, došao je drugi stranac i sa sobom doveo još jednog, pa sam postao prekobrojan, jer smiju igrati samo dva stranca. Mi smo k’o bikovi, netko te uzme, hrani i onda proda. Jer za tri mjeseca ti ne možeš ništa zaraditi, a klub ne može ništa izgubiti. Neka i izgube 50.000 nečega, okrenuli su deset puta više na tebi, jer koliko mi je poznato, nigdje preko računa nije prikazano da sam prodan. - Vedran Celiščak
Posted on: Thu, 25 Jul 2013 07:26:35 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015