Međutim i danas veliki broj historičara naših komšija ili čak i naši historičari katolici i pravoslavci izmišljaju neku imaginarnu historiju njihovih naroda pod turcima. Svi oni mogu samo pričati šuplje priče, nema mudrovanja ako postoje autentični dokazi, koje nije mogla osporiti čak ni evropska historija. Ne znam samo kako se može pisati o pravoslavcima i katalocima ako Osmansko zakonodavstvo ne poznaje takvu razliku. Defterii jasno govore da su u Bosni živjeli ljudi sa dvije konfesije, (Kršćani i Kristjai) (Bogomili kasnije nazvani). Tako da pripadnika Crkve Bosanske jasno deklariše kao krstjana (bogomila zahvaljujući Đaji). Zbog toga je čudo da se ignoriraju defteri koji upućuju na pravu istinu države Bosne. U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkvi im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tokom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne-zlocinacke konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoličkim hrvatima.
Posted on: Wed, 06 Nov 2013 12:16:11 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015