Nastavak priče.... ISTINA O BARČIĆIMA U KOJIMA JE DŽEMAT PREDVODIO ŠEJH JUSUF BARČIĆ RAHIMEHULLAH Stadoh tu pred vrata ulaza,ne usudivši se uzeti za bravu,jer ionako znam da su vrata zaključana a tako bi željela ući i vidjeti zidove koje sam prije sedam godina sa nekakvim divljenjem gledala dok usisavam i brišem prašinu.Tako bi željela udahnuti specifičan miris mesdžida onog izgubljenog vremena.I danju i noću bi vrijeme provodila tu sa svojim prijateljima koje sam baš ovdje i izgubila na ovom mjestu,i Jusufa rahimehullah kojeg sam ovdje zadnji put vidjela.Nešto kao da mi govori u mojoj glavi:ne plači zbog onog što je prošlo,jer prošlost ne možeš vratiti. Na trenutak,dok stojim i prošlost vraćam unazad sa teškim uzdisajima,duša odluta u 2006-tu godinu... Na koncu ljeta i vrelog augusta džuma namaz,ulazim u mesdžid sa svojom majko,kojoj se divim i sa kojom se ponosim,jer je i dan danas ostala čvrsta vjernica elhamdulillah.Iako živi među najgorim neprijateljima ostala je ona ista ponosna,i ni dan danas ne gleda u dušmane Allahove vjere.Poseban dan,baš taj petak koji je ostavio pozitivan i nezaboravan utisak na sve nas koji smo bili tu.Puno braće i sestara elhamdulillah,nikad do tad nije bilo toliko da smo jedva stali svi u mesdžid.Vrijeme džume namazu,ezan je već učio,ali Jusufa nema.Svi smo veoma zabrinuti i nemirni,imali smo i razlog biti,jer mu se prijetilo ubistvom javno.Gledam odozgo sa sprata,dole kroz ogradu stubišta stepenica,braća se uzhodala zabrinuto komentarisajući da mu se nije šta dogodilo u putu.Kako je izložen raznim opasnostima od neprijatelja,mnogi su strepili za njegov život.Evo ga elhamdulillah!,povika neko iz skupine iskrenih.Elhamdulillah svi odahnusmo i Allahu zahvalismo.Pri svom ulasku Jusuf rahimehullah,odmah odvrnu česmu i abdesti se,uze neki papir i hodajući tamo amo pročita šta je pripremio pa ga odloži.Obuče ogrtač,stavi maramu na glavu i poče sa hutbom.Držao je govor prelijepim riječima koje su izlazile iz njegovih usta,osjećala se sreća i poseban nur iz njegove duše,koja se divila zbog brojnosti džemata tog dana... Nakon hutbe klanjali smo a zatim akika jednog brata u kojoj je atmosfera bila predivna... Srca naša puna radosti a Jusuf je zračio neopisivom zrakom koja je sjajila na njegovom licu a riječi kao rijeka žuborile su iz dubine srca njegova.Odzvanjala su na neumornim usnama,mašaAllah,mašaAllah! Na svakom koraku mašaAllah,khajr inšaAllah i ubuduće ovako! Od veličine sreće u našim srcima,ni slutili nismo,ni mi ni on,šta nas čeka a osobito njeg.Koji čemer,patnja i iskušenja predstoje u mjesecu koji se bližio.Mjesec ramazan za koji smo se pripremali... Mesdžid koji je građen sa voljom mještana,akcijom zajedničkog ponosa,postao je sukob između dvije skupine već duži niz godina.Građen je dobrovoljnom akcijom mještana,radom na mesdžidu,ali finansijama Jusufa i njegovog oca Saliha,te organizacijom Visokog Saudijskog Komiteta.Situacija se smirivala s vremena na vrijeme,poput uzburkanog mora,koje se uzburkavalo najviše u mjesecu ramazanu. Razni napadi od komšija i vrijeđanje,najgore vrste što postoji na zemaljskoj kugli.Potvorali su našeg šejha sa iskrenim vjerinacama koje su klanjale u ovom džematu...Subhanallah!,estagfirullah!,nazivali su mesdžid javnom kućom.Subhanallah!,zaslužuju svako prokletstvo ovog i onog svijeta... Tukli su ga mnogo puta,ali je on opet na najljepši način sve te protekle godine pozivao u mesdžid komšije da klanjaju,našto bi ga dočekivali sa uvredama... Smetao im je ezan koji se čuo za vrijeme svakog namaza,i učenje Kurana. Prva žena koja ga je počela vrijeđati,je žena po imenu Hatidža.Poglavica svakog zla koje se dogodilo na ovom mjestu,i koja živi preko puta mesdžida. Žena koja ulazi u istoriju negativca u ovoj tužnoj priči,koja na kraju završava fatalno.Masu puta bi uletila u mesdžid počupala kablove i zvučnike i napala Jusufa.... Jedne prilike Jusuf je otišao pred njihovu kuću da ih opomene na fin način,saznavši i vidjevši šta je uradila njegovom učeniku koji je bio njegov miljenik.Izgreban sav po vratu,i otiscima njenih prstiju,ali nije htio reći šta mu je još radila takozvana karadžićka,tako su je mnogi zvali jer liči facom na nju. Dočekali su ga pred svojom kućom sa uvredama i psovkama,a zatim ga počeli tući.Ona,njen muž i sin,prokleti nek su... Veoma žalosno i bolno prisjećat se ovoga,ali želim da i drugi saznaju šta je naš šejh trpio i podnosio sa saburom i snagom Allahove pomoći,uz mrmor dova koja nisu sušila njegova usta... Tukli su ga tog groznog dana,na najužasniji način,uz krike te žene koja je bila glavni povod u svemu ovome.Ubijte ga na smrt.Allah je prokleo na oba svijeta.. Jedna od komšinica koja je klanjala u našem džematu za Jusufom rahimehulallahi,tog dana pritrčala je i molila ih je da ga ne ubiju... Brutalno su ga pretukli,da je jedva ostao živ,naš šejh Jusuf rahimehullah... nastaviće se....inšaAllah
Posted on: Sun, 10 Nov 2013 23:07:07 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015