Obavezno pročitajte! Poruka koja nam je stigla u inbox. Hvala vam Iva na ovome. Iva Tomic Pozdrav Nisam muslimanka, katolkinja sam, ali mislim da u ovakvim trenutcima to nije ni vazno. Hrvatica sam, ali dio obitelji mi je iz Bosne. Nemogu vam opisat svoju ljubav za Sarajevo, za Srebrenicu, za Bosnu. I to je moja zemlja. Hvala Bogu ne sjecam se strahota rata jer sam bila dijete ali ako je moj narod patio, bili to Hrvati ili Bosnjaci, ne mogu a da me ne dotice. Malo je reci dotice, razara. San mi je otici u Srebrenicu, 11.7., i pomoliti se. Nismo iz istog plemena, nemamo istog Boga, ali nas ipak nesto veze. Isto me boli i 8 000 grobova i 8 000 tabuta i vjerujem da cemo se jednom svi sresti, gdje god, i zagrliti one koje na ovom svijetu ne mozemo. Bole scene iz Vukovara isto kao one iz Srebrenice. Taj osjecaj, da neko (ako se "to" uopce moze nazvati tako) ubija nekog tvog, taj osjecaj me tjera da odem u Srebrenicu i pomolim se. Neznam uciti fatihu, ali cu se pomoliti na nacin na koji su me ucili i nadam se da ce njima, njihovima majkama to nesto znaciti. Znam da meni hoce. U nevolji smo svi braca, kao i u sjecanju, u tuzi, u nesreci koja nas veze. Nemogu razumjeti, zamisliti, niti se usuditi osjetiti tugu majki Srebrenice, niti ne zelim. Zelim da se sa svojom bracom i sestrama, ako ne po plemenu, vjeri i obicajima, onda po tuzi i sreci, poklonim zrtvama Srebrenice. *Semin*
Posted on: Wed, 17 Jul 2013 23:03:25 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015