PNF koncept. Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (PNF) je jedan od najpriznatijih koncepata liječenja u rehabilitaciji neuroloških i ortopedskih pacijenata. Baziran na istraživanjima Dr.H.Kabata i fizioterapeutkinje Maggie Knott ovaj koncept liječenja počeo se primjenjivati u Americi 1940-tih godina, prije svega u rehabilitaciji pacijenata sa poliomijelitisom. Shvativši veliki značaj metode i rezultate koje ova metoda postiže, uvrštena je u rehabilitaciju kod raznih vrsta neuroloških poremećaja kao i različitih traumatološko-ortopedskih stanja. Razvoj PNF-a je baziran na radovima engleskog neurofiziologa Sir Charlesa Sherringtona a osnovu ove metode liječenja čine bazični principi (proprioceptivni, vizualni i verbalni input) i filozofija tretmana. Primjena osnovnih postupaka omogućava terapeutu da pomogne pacijentu da dobije što bolju kontrolu i funkciju pokreta, da se uspješnije rehabilitira i vrati svojim aktivnostima svakodnevnog života, a time i poboljša kvalitetu svog života. Jedna od osnovnih stvari u filozofiji tretmana je da svaki čovjek, bio zdrav ili bolestan ima skrivene potencijale koje treba potaknuti i maksimalno iskoristiti. PNF je sveobuhvatan pristup liječenju – on se odnosi na osobu u cijelosti, na njeno tjelesno, intelektualno i emotivno stanje a ne samo na oštećeni dio tijela. Pristup pacijentu je uvijek pozitivan i odnosi se na ono što je pacijent u mogućnosti napraviti u trenutnoj fazi rehabilitacije. Kontinuirana i intenzivna aktivnost je neophodna kako bi se održala i poboljšala koordinacija u izvođenju pokreta, razvila mišićna snaga, izdržljivost, promovirao proces motornog učenja i postigla najveća moguća razina funkcije. PNF-om se, ovisno o vrsti tehnike koja se primjenjuje, djeluje na razne probleme s kojima se susrećemo u rehabilitaciji. Povećanje opsega pokreta, započinjanje pokreta, poboljšanje koordinacije, učenje pacijenta pokretu, jačanje mišićne snage, smanjenje umora, poboljšanje koncentrične i ekscentrične kontrole pokreta, stabilizacija zgloba, selektivno jačanje mišića, smanjenje boli, povećanje izdržljivosti su sve ciljevi koji se pravilnom upotrebom tehnika PNF-a mogu dosegnuti. Za uspješnu primjenu PNF-a u kliničkim uvjetima neophodno je načiniti temeljitu procjenu pacijenta, koja je osnova za planiranje tretmana, utvrditi prednosti i slabosti, postaviti kratkoročne i dugoročne ciljeve, napraviti detaljan plan tretmana a kontinuirana procjena usmjerava fizioterapeuta ka prilagođavanju tretmana napretku pacijenta. Cilj tretmana je usmjeren na poboljšanje funkcionalne aktivnosti (npr. kod pacijenta koji je doživio moždani udar – poboljšanje mobilnosti u krevetu, ustajanje, hod uz i niz stepenice, itd..). Kod nekih ortopedskih pacijenata rehabilitacija će u pojedinim fazama ovisiti čak i od posla kojim se pacijent bavi (primjera radi, kod ozljede ramena košarkaša i tenisača pojedine faze rehabilitacije a samim tim i plan tretmana i izbor pojedinih obrazaca pokreta neće biti isti jer su pokreti koji su najzastupljeniji u ovim sportovima – šut, servis udarac, backhand i forhand, kineziološki vrlo različiti). PNF omogućava kliničarima da analiziraju i procjene pokret pacijenta dok u isto vrijeme stimuliraju i olakšavaju izvođenje pokreta. S toga je vrlo bitno naglasiti da PNF nije samo jedan poseban pristup tretmanu, to je sredstvo koje istovremeno omogućava kako procjenu tako i tretman neuromišićne disfunkcije. Rehabilitacija po ovoj terapeutskoj metodi nije serija vježbi koje pacijent treba izvoditi u nedogled iz dana u dan, pristup pacijentu je strogo individualan i uvjetovan je ciljevima tretmana kao i kliničkim specifičnostima pacijenta. PNF procedure i tehnike se mogu birati, kombinirati i prilagođavati u odnosu na kliničke specifičnosti pacijenta i prateće simptome u liječenju skoro svih dijagnoza i stanja kao što su: -stanja poslije moždanog udara, traumatske ozljede mozga, operacija tumora na mozgu, ozljede leđne moždine, cerebralna paraliza, multipla skleroza, parkinsonova bolest, ozljede gornjih i donjih udova, kirurško-ortopedska stanja (ugrađena endoproteza kuka, koljena i ramena), razne vrste osteosinteza, sportske ozljede, itd. PNF koristi razvojnu progresiju motornog ponašanja koje omogućava pacijentu da savlada strategije efikasnog funkcionalnog pokreta. Tretman po ovoj terapeutskoj metodi uključuje aktivnosti samozbrinjavanja (pokretljivost u krevetu, savladavanje raznih vrsta transfera na različitim površinama – krevet, kupaonica, automobil, pod…što je od izuzetnog značaja kod pojedinih neuroloških pacijenata). Ove aktivnosti zahtijevaju dobro razumijevanje pojedinih obrazaca pokreta koji zajedno čine jednu aktivnost. Sam tretman uključuje aktivnosti na strunjači, terapeutskom stolu, stimulaciju hoda, aktivnosti samozbrinjavanja,itd.
Posted on: Mon, 01 Jul 2013 20:29:10 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015