U šumi rastu ogromna visoka stabla koja se međusobno takmiče za količinu svijetlosti. Mlada stabla nemaju mnogo šanse da prežive takvu utakmicu jer nisu poput bršljana koji uživa svijetlost na malim i velikim stablima pa se kao mlada već osuše. Mlada stabla narastu ako slučajno udari grom u veće pa se oslobodi prostor,ako se ogromno stablo polomi od svoje težine kada zapuše jači vjetar ili ako napada mnogo snijega itd...A na rubu šume odvija se prva drama za komadićem svjetlosne šanse koja blještavo privlači mlada drveća. Mlado stablo se bori za svijetlo tako što raste iskrivljeno, onako pognuto pa im i grane budu kao sakate. Budu malo grane pa postanu korijen pa opet izniknu kao grane.I ako konačno malo narastu, tako nagnuta, na njih se ulove svakave trave penjačice, one sa početka livade koje kao da brane livadu. Penjačice sa ruba livade i bršljani sa ruba šume udruženim snagama mladim stablima ne dozvoljavaju da se uzdignu jer ih privežu prema zemlji pa se mlada stabla uguše i prerano osuše... Eto, to je slično kao i kapitalizmu, kao u svakom klasnom društvu. Mladost nema šanse, mora biti iskrivljena ,bez dostojanstva, pognute glave da dobije mrvicu šanse, mrvicu kratkotrajnog blještavila da kratko živi taj jadni jedini život. Svi izrabljivači i svi obespravljeni koji prihvaćaju kapitalizam kao najnapredniji društveni sistem su poput ovih biljaka i umno su na njihovoj razini i nikakvim religijama, nikakvim moraliziranjem i etiketiranjem neće prikriti svoju pokvarenost, tvrdoglavost i glupost . Samo bukve hrastove na dvije noge ne mogu vjerovati da je moguće postići drugačiji društveni dogovor među ljudima... Ljudi nisu bukve ili tko zna, možda žele biti ali ja takve osobno baš ne poznam?
Posted on: Mon, 09 Sep 2013 23:53:17 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015