Vladimir Gruden: Budućnost je u nama, Drugo izdanje, Erudit, Zagreb, 1999., ISBN 953-96993-4-7 187.a Kako izgleda novi čovjek? Izvana, poput svakoga drugoga. Ipak: uvijek je nasmijan, uspravna držanja i odmjerena, mirna, ali čvrsta koraka. Osnovna promjena dogodila se iznutra. Novi se čovjek, prije svega, ne boji nikoga i ničega. Ne boji se boga niti bilo kakve institucije, a pogotovo ne čovjeka. To: nikoga se ne boji ne treba shvatiti izazovno. On time ne prkosi. Jednostavno, nikoga se ne boji, jer nikoga ne mrzi. Nema se bojati ni za što, ne osjeća se ni za što kriv. Gubitak njegova straha, dakle, posljedica je njegove ispravnosti. Novi čovjek ne poznaje svjesno tu ispravnost, ne razumije ju. Ona postoji u njemu i on ju osjeća. Novi čovjek, prije svega, želi biti nov. On očekuje promjenu. Žudi za njom, ali tiho, bez strasti. Osjeća kako je njegova tiha žudnja najjači impuls koji ga nosi prema ušću, u ocean istine. Novi čovjek promatra sebe. On ima vremena za sebe; svi drugi poslovi postaju drugorazredni. Promatrati sebe, krenuti prema sebi i susretati se sa sobom najznačajniji su događaji u njegovu životu. On zna promatrati. Svaku pojedinost, svaku pojavu, svoje osjećaje i svoje raspoloženje. On ne prosuđuje i ne zaključuje, on motri. Izoštrio je sluh, vid, unutrašnja osjetila. Zapaža sve više pojedinosti. I dok se ovako promatra, dok i vježba promatranje sebe, u njemu se počinje stvarati, ili bolje rečeno, počinje se razvijati dimenzija osobe koju psihoanalitičari nazivaju: opservirajući dio ega. To je samopromatrački mehanizam, razvijanje sposobnosti samoopažanja. Svjesno se približiti pojavama u sebi znači gledati na njih kao na pojave što ne pripadaju nama, kao da su to objekti. Značajan je to trenutak u stvaranju novog čovjeka. Onaj tko promatra postaje promatrani. Subjekt postaje objekt. Tako se postupno distanciramo od svojih psihičkih komponenti. One i dalje postoje, nisu nestale, ali pod kontrolom su. Ta kontrola ne znači da ih svjesno usmjerujemo prema nekomu ili nečemu. To je samo promatranje. I zanimljivo je kako samo uočavanje, samo promatranje onoga što se dosad nazivalo integralni dio nas – npr. raspoloženje, stav, zanimanje i slično – postaje nekako drukčije. Nešto se u našoj osobi promijenilo, samo promatranjem i konstatiranjem kako taj i taj osjećaj postoji, kako imamo takve i takve želje.
Posted on: Sun, 14 Jul 2013 06:57:29 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015