-Moment 4 life- "Hey Mel" -rekao je veselo i mahnuo mi preko kamere "Hey misko" -rekla sam te mu uzvratila osmjeh "Opet si zabundana" -rekao je "Da, iskljucili su nam grijanje" -rekla sam tuzno "Melody, rekao sam ti, uvijek mozes otici kod moje mame, ona ce ti posuditi novac" -rekao je "Znam, ali ne zelim" -rekla sam te spustila pogled "Hej, glavu gore, da vidim tvoj osmjeh" -rekao je Nasmijala sam se "Mel, moram ici, cujemo se poslje" -rekao je, te mi poslao pusu preko kamere, i otiso Moje ime je Melody Brooks, imam 16 i pol godina, zivim u Irskoj, tocnije u Mullingaru, jos tocnije, pored kuce slavnog pjevaca grupe One Direction, Nialla Horana. Da, ovaj razgovar sam vodila s njim.On mi je najbolji prijatelj od kad znam za sebe, iako je stariji od mene 2 i pol godine, uvijek se volio druziti samnom, i ja snjim. Ugl visoka sam oko metar 60, jako sam mrsava, ali za to je kriva moja bolest, leukemija, vec 4 mjeseca bolujem od razvijenog stupnja leukemije, Niall za to naravno ne zna, da zna odmah bi dosao ovdje i vodio me svim mogucim doktorima da se izlijecim, ovako ja sama sebi placam kemmoterapiju, svojom placom, i borim se. Moja mama se zove Rebecca, tata mi je umro kada sam imala 2 godine, isao je na operaciju slijepog crijeva, i umro, cudno ali istinito. Dakle sijecate se kad sam Niallu rekla da su nam iskljucili grijanje, nisu, nego ja nosim kapu, jer mi je kosa otpala, pa da Niall ne skuzi, ja i on smo zapravo jedno vrijeme bili u vezi, mislim prije njegove slave, ali kad je on postao poznat, dogovorili smo se da cemo ostat najbolji prijatelji. Niall ne zna nesto o meni, a to je da sam i dalje zaljubljena u njega, i da sam bila trudna, nosila sam njegovo dijete, mjesec i pol dana, kada sam imala spontani pobacaj jer su dijete ubile bakterije koje su usle u moje tijelo i izazvale leukemiju, tako da vise niti nemam zdravih kostanih stanica. To dijete je bilo Niallovo, on mi je bio prvi decko s kojim sam usla u "svijet odraslih" i to samo sa 16 godina, iako je on imao 19 nije mi to smetalo, skolu sam zavrsila, za faks nemam dovoljno novaca, pa sam se morala zaposliti kao konobarica u lakolnom pubu, tamo vecinom radim ili nocnu, ili jutarnj,nikada popodnevnu, jer uvijek popodne imam kemoterapiju... Moja mam je ne zaposelna, trazi posao vec dugo, ali nitko ju ne zeli primiti, ona zna za sve sto se dogodilo izmedu mene i Nialla, Niallova mama zna samo da sam bolesna, za dijete ne zna. Ona mi cesto pomaze kad se nakon kemoterapije nemam snage "dovuci" kuci, pa dode autom po mene. Jedinica sam, i drugih prijatelja nemam jer su svi koje sam nekad smatrala prijateljima samo preko mene pokusavali doci do Nialla. "Mama idem do bolnice" -rekla sam mami izlazeci iz kuce "Okej, ja cu poslje otici do grada da potrazim posao" -rekla je Hodala sam do blnice, trebalo mi je nekih pola sata, usla sam u lift, i pritiskla 5 kat, gdje se obavljaju dijalize i kemoterapije, usla sma u svoju sobu, koju su mi sestre dale, jer sam svaki dan tu, i cekala sestru Jenny, da dode i prispoji me na ona govna, ubrzo je dosla i dala mi to Nakon pola sata bila sam gotova, prvo sto sam napravila, kad sam se digla, otisla sam u wc, i povratila, to je posljedica kemoterapije NIALL POV* Liam je sjedio na kaucu, i gledao vijesti, uvijek to gleda, kako mu se da, ja sam sjedio za sankom i visio po mobitelu, nasao sam jednu sliku od prije 5 mjeseci, kad sam zadnji put bio u Irskoj, na toj slici se nalazila Mel, bila je sretna i nasmijana, sta bih dao da ju mogu vidjeti samo na sekundu, i zagrliti, uzasno mi fali, ja sam joj bio prvi decko s kojim je spavala.... "Hej Niall, vidi, zar nije ovo kuca od Melody?" -rekao je Liam, te pokazivao na tv, samo na spomen njezinog imena sam se trzuno i otiso do njega, kuca je bila u plamenu, a okolo ljudi vriste "Kuca koja je odmah pored kuce roditelja pjevaca Nialla Horana, je buknula u plamen, jos se nezna uzrok, ali povjerljivo doznajemo da nitko u kuci nije bio za vrijeme izbijanja pozara" -slusao sam onog reportera sto je govorio, u kadru sam vidio moju mamu i tetu Rebeccu, gledale su kako kuca izgara do temelja, a gdje je Melody, tko zna? da je barem prihvatila onaj mobitel sto sam joj kupio, sada bi ju mogao nazvati da vidim jeli dobro i gdje je NORMALA* Uzurbanim koracima, isla sam do puba, kada sam stigla, susrela sam ljutitoga sefa "Brooks, kasnis" -rekao je ljutito "Oprostite sefe, nece se ponoviti" -rekla sam "Da znas i da nece, otpustena si" -rekao je to, te mi bacio ostatak place sto mi je dugovao "Ne, molim vas, nemojte me otpustiti" -pokusavala sam ga uvjeriti da me ne otpusti, ali nisam uspjela Hodala sam placuci kuci, u suzama, kad sam usla u svoju ulicu, primjetila sam vatrogasna vozila, policajce i hitnu, ubrzala sam korak te shvatila da moje kuce vise nema, potrcala sam do mame i tete Maure "Mama" -viknula sam "Mel, duso" -rekla je te me zaglila "Oprosti" -rekla je "Zasto?" -upitala sam ju "Nemamo vise kamo" -rekla te te me poljubila u tjeme Do nas je dosao neki covijek u odijelu "Gospodo Brooks?" -rekao je covijek "Da, ja sam" -rekla je mama "Ja sam Jason Smith, iz socijalne sluzbe" -predstavio se "Da i?" -mama ga je upitala "Moram vam reci, da cemo vasu maloljetnu kcer Melody, morat odvjest u dom za maloljetnike, dok ne nadete novi smjestaj ili dok Melody ne napuni 18 godina" -rekao je "Ne, ja ne idem s vama, ostajem s mamom" -rekla sam te zaglila mamu "Duso, odi, vratiti ces se za par dana, vjeruj mi" -rekla mi je mama Dosla sam do tete Maure, te ju zaglila "Nemojte nista govoriti Niallu, gdje sam, ne zelim da zna" -rekla sam joj "Necu duso, cuvaj se" -rekla je te me poljubila u celo Mahnula sam im te usla u auto i dovezla se.... 5 dana poslje* NIALL POV* Tata mi je zavrsio u bolnici, neznam zasto, Greg mi je samo javio da je u bolnici i da dodem sto je prije moguce, odmah sam otisao u bolnicu St. Luke, i potrazio Mamu, sjedila je ispred sobe i smijala se "Mama" -rekao sam te ju zaglio "Kako je tata, sto se dogodilo" -upito sam ju, smijala se "Nije imao stolicu 3 dana i danas je sve izaslo iz njega, pa ga je bolila guzica haha" -mama je umirala od smijeha, a ni ja se nisam uspio suzdrzati "Idem si po kavu" -reko sam te otiso potrazit automat Doso sam do automata, i ubacio pare i cekao da mi "ispjune kavu" . Dok sam cekao, cuo sam dva doktora koja ju stojala pored mene i pricala "Pacijentica Brooks nema bas puno izgleda da pobijedi leukemiju" -rekao je jedan od njih "Da, a i danas mi je rekla da vise nema novca za terapiju, danas cemo ju otpustit" -rekao je drugi "Steta, ima samo 16 godina" -rekao je te su osisli Kolika slucajnost moze biti da se cura preziva Brooky, ima 16 godina i ovdje je u bolnici a da nije Melody, ali da je Mel bolesna ja bih znao, valjda NORMALA Doktori su me otpustili iz bolnice, i rekli su mi da nemam bas puno vremena dok me boles ne nadjaca, izasla sam iz bolnice i sjela na klupicu, plakala sam jer sam htjela pobijediti ovu glupu bolest, i nastaviti svoj zovt,sa svojim najboljim prijateljem, oh Niall kako mi samo fali, sada mi treba samo njegov zagljaj, i nista vise, kad bi barem bio ovjde "Mel?" -rekao je glas iza mene Okrenula sam se, i ugledala ga, gledala sam ga ravno u oci, stajao je ispred mene ukipljen, nije znao sta da kaze, sta da napravi, pa sam ja samo otrcala Trcala sam dok nisam dosla do domma u kojem sam sada, popela sam se na treci kat i usla u svoju sobu, plakala sam, jer sam ga nakon toliko vremena opet vidjela, i sto je saznao za moju bolest NIALL POV* Stajao sam tamo ukipljeno i gledao ju kako trci, usao sam bijesno u bolnicu i potrazio mamu "Zasto mi nitko nije rekao da je Mel bolesna?" -upitao sam ih "Ona je tako zahtjevala" -rekla mi je mama "Kako si saznao?" -upito me Greg "Cuo sam doktore kako pricaju, a i nju sam sreo vani, zasto mi nitko nista nije rekao?" -sjeo sam na stolicu i primio se za glavu "Znas da je preponosna da bi ti rekla, tu je borbu htjela zavrsiti sama" -rekla mi je mama te me poljubila u celo "Otisla je, nisam je uspio niti zagrliti" -rekao sam tuzno "Vidjet ces ju opet, ne brini" -reko mi je Greg "Mama, jel teta Rebecca kod vas?" - upito sam ju "Da, ali Mel nije" -odgovorila mi je, osto sam zbunjen "Sve ce ti Rebecca reci, hajde, pozuri" -govorila mi je mama dok sam odmicao bolnickim hodnikom Brzo sam dosao do svoje kuce, usao unutra i potrazio tetu Rebeccu "Niall" -rekla je iznenadeno "Bok teta Rebecaa" -rekao sam te ju zagrlio "Kako to da si dosao?" -upitala me "Greg mi je javio da je tata u bolnici, pa sam dosao" -reko sam "Aha" -rekla je te spustila pogled "Teta Rebecca, htio bih vas nesto pitati" -rekao sam te sjeo na stolicu pored nje "Reci" -rekla je "Od kada Melody boluje od leukemije?" -upito sam ju, pogledala me iznenadeno "Ti znas" -rekla je "Da, danas sam saznao, cuo sam doktore u bolnici" -rekao sam "Skoro 5 mjeseci" -rekla je "I ja to nisam primjecivao" -rekao sam tuzno "Nisi mogao, kada ti je uvijek lagala da su nam isljucili grijanje, nisi mogao znati, jednostavno" -rekla je "Gdje je ona sada, jel gore u mojoj sobi?" -upito sam ju "Ne" -rekla je tuzno "Pa gdje je?" -upito sam ju ponovno "U domu za maloljetnike, odveli su mi ju onaj dan kada je kuca izgorila" -rekla je te obrisala suzu koja joj je pala niz obraz "Nebrinite, vratit cu ja nju doma, ovdje" -rekao sam te izasao iz kuce Ovdje postoji samo jedan dom za maloljetnike, pa sam se uputio tamo, na recepciji sam pitao onog domara u kojoj je sobi Melody Brooks i ljubazno mi je odgovorio, penjao sam se onim stepenicama i razmisaljao, kako ce izgledati nas susret, hoce li opet pobjeci, ovaj put necu samo stajati... Doso sam do sobe, i pokucao, cuo sam ju kako place, pa sam samo usao, pogledala je u mene krvavim ocima i blijedom kozom "Mel" -rekao sam te dosao do nje "Niall" -tiho je rekla "Falila si mi" -rekao sam te ju zagrlio "I ti meni" -odgovorila je te se uvukla u moj zagrljaj, tek sam sada shvatio koliko me mrsava, mogao sam opipati svaku njezinu kost u tijelu, drhtala je "Mel jesi dobro?" -upito sam ju, glavom mi je odmahnula kao ne "Zasto mi nisi nista rekla" -upito sam ju "Nisam mogla" -rekla je "Zasto, znas da bih ti ja pomogao, isli bi lijecnicima u London da ti pomognu" -govorio sam, dok je ona jos uvijek bila u mom zagrljaju, iu suzama "Bas zbog toga, ja sam htjela sama pobijediti ovu borbu, nisam htjela nikoga opterecivati" -rekla je te me pustila i pogledala u oci "Cuo sam doktore sta su rekli" -reko sam "Da, i meni su rekli da nemam bas vise puno izgleda da dobijem ovu borbu" -rekla je te spustila pogeld prema podu "Ne, ti ces pobijediti leukemiju, i to samnom, ja cu ti platiti lijecenje, samo da ti budes dobro" -reko sam te joj podigao bradu "Ne" -rekla je tiho "Da, i vodim te kuci, nezelim da budes ovdje vise" -rekao sam joj te ju primio za ruku i odveo odavde Sjela je u moj auto, bila je uplasena, to se moglo vidjeti po njezinom izrazu lica Otvorio sam gepek i iz kofera, kojeg jos nisam izvadio, uzeo moju plavu vestu, zatvorio sam gepek, te otisao do nje, "Izvoli, obuci da ti nebude hladno" -reko sam joj, primila je moju vestu, prvo ju je gledala a zatim i obukla, smirila se, vise nije drhtala "A sada idemo kuci na klopanje" -rekao sam veselo ulazeci u auto Brzo smo stigli, doso sam do suvozaceva mjesa, i otvorio joj vrata "Hajde" -rekao sam joj te joj pruzi ruku, primila me, bila je hladna, poveo sam ju u kucu, kod kuce je bila samo njena mama, dosla je do nje te ju zagrlila "Mel, dodi gore" -rekao sam joj te ju primio za ruku i poveo uza stepenice Usli smo u moju sobu, zastala je na ulazu, i ogledala ju, "Toliko uspomena" -rekla je tiho "Hajde, dodi lezi malo i odmori se" -reko sam joj, dosla je do mog kreveta i legla, pokrio sam ju poplonom i cekao da zaspe, kad sma bio siguran da je zaspala otiso sam dolje u kuhinju, napraviti cu joj lazanje, to joj je najdraze jelo, stavio sam lazanje u pecnicu, otiso sam gore provjeriti dali jos spava, provirio sam kroz vrata, vidio sam da i dalje spava, dok sam virio, zazvonio mi je mobitel, u jebote, probudit cu ju "Liam sta je?" -rekao sam tiho "Zasto sapces? -upito me "Zato sto cu probuditi Mel, sta si me zvao" -upito sma ga "Zasto si danas bio u domu za maloljetnike, i tko je ona jedvojka koja je sjela u tvoj auto" -upito me "Ta djeojka je Melody, bila je u domu za maloljetnike, jer su je odveli ono kad joj je kuca izgorila" -rekao sam te se spustio u kuhinju "I dije sada?" -upito me "Kod mene u sobi" -rekao sam "Kolko ostajes?" -upito me "Neznam, mislim da cu morat povest Mel samnom, ima leukemiju" -reko sam tuzno "Molim, od kada?" -reko je "Vec 5 mjeseci" -odg sam "Nevjerujem, Niall moras ju dovesti ovamo, mora se izljeciti" -rekao je "I hocu, hajde vidimo se" -reko sa te prekinuo poziv Uzeo sam lazanje iz pecnice, i opeko se, naravno, stavio sam mokru krpu na ruku, te ponjeo lazanje do Mel u sobu, otvorio sam vrata sjedila je nam krevetu, u turskom sjedu "Vidi sta sam napravio" -rekao sam ulazeci u sobu "Opeko se" -rekla je te se glasno nasmijala, falio mi je taj smjeh "Ha ha, i to, ali napravio sam ti lazanje" -rekao sam te i stavio pored kreveta "Hvala ti puno, ali nisam gladna" -rekla je "Moras jesti, vidi kako si mrsava" -rekao sam te sjeo pored nje "Niall ako jedem onda i povracam, to je tako poslje kemoterapija" -rekla je "Ajde barem meni za ljubav pola komada" -rekao sam joj, te joj pruzio komadic lazanja na vilici Pojela je jedan cijeli komad, a nakon 5 minuta otrcala u kupaonicu i povratila "Oprosti" -rekao sam dok sam joj micao kosu s lica "Zasto?" -upitala me "Tjero sam te da jedes" -reko sam "Ma nije strasno" -rekla je te se lazno nasmijala
Posted on: Wed, 24 Jul 2013 21:01:32 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015