DEMOKRATIZACIJA DEMOKRACIJE Prolog Postoji više razloga za nezadovoljstvo sa stanjem demokracije u Hrvatskoj. Prije svega očekivanja su daleko iznad realnih mogućnosti, velika je diskrepancija očekivanja i stvarnosti, mogućnosti i ograničenja. Rašireno je nezadovoljstvo, apatija, jednostavna lakoća kritike politike. U Hrvatskoj je teško učiniti išta jer se očekuje da to učini netko drugi. Takva politička kultura ima dvije posljedice. Jedna je pojedinačna pasivnost uz grupni solidarizam (seljaci, sindikati, poduzetnici) i skrivanje političkih i stranačkih interesa iza takvih parola. Ekonomska konzekvenca je kupovanje socijalnog mira i oportunističkog odgađanja pravih problema. Radi toga, jer ovisnost stvara poslušnost, oporba je svedena na intrigu, a rasprava na ceremoniju. Posljedica je i negativna selekcija ljudi za politiku. Moguća je politika bez ciljeva, moguća je politika bez morala, moguća je pohlepa bez plemenitosti, ali nije moguće zadržati ili osvojiti vlast bez ljudi znanja i sposobnosti, intrinzične motivacije i integriteta. Izraz o neodgovarajućoj političkoj kulturi (parohijalna, a ne participativna) dobra je dijagnoza, no loša terapija. Terapija je davanje osobnog primjera, što se očekuje od vodećih (ne „vladajućih“). Demokratizacija demokracije je postupak nametanja misaonog okvira promjena, a ne vječita rasprava o pojedinačnim kvalitetama ovog ili onog dužnosnika. Otklanjanje zapreka 1. Hrvatska je zemlja u kojoj su izbori uvijek glavni politički događaj, ali su prije završetak ranijih tema no početak novih. Svaka vlast ima početni izborni legitimitet koji postepeno blijedi. Izborni sustav, mada prihvaćen od svih kao legitiman (?) posljedica je svojevremenog izbornog inženjeringa i ima niz disfunkcionalnih posljedica. Neki detalji mogu se ispraviti boljom politikom (promidžba, izbor kandidata i liste, programi, etika) ili doradom zakona (financiranje, suci u povjerenstvu). Predlažu se i druge reforme (Ustavni sud, Bauk, isl.). Takvi popravci ne jamče osobiti napredak, nisu državnički hrabri a prije svega nisu dovoljni. Trenutno još imamo vremena, no trenutak se ne može odgađati. Predlažem 5 izbornih jedinica s promjenjivim kvotama i predstavništvo (funkcija pojedinca unutar liste (njemački sustav) što je dobro primljeno kod EU izbora. Još bolje bilo bi uvođenje i mješovitog sustava izbora trećine prema većinskom načelu. Vidi: books.google.hr/books/about/Izborni_i_strana%C4%8Dki_sustav_Republike_Hr.html?id=WbszAAAAMAAJ&redir_esc=y 2. U realnosti na lokalnim razinama funkcioniraju različite koalicije. Lokalni čelnici nemaju nikakve ideološke predrasude, ne vode računa o široj slici i političkoj perspektivi, a odmeću se i od stranačke hijerarhije. Prijedlog pod 1) na odgovarajući bi se način mogao preslikati i na lokalne izbore. Opći interes biva zarobljen lokalnim parcijalnim interesima. U Vladi i u Saboru stvaraju se lobistički blokovi za lokalne interese. Reformi nema dok je Sabor ukočen takvim okolnostima (načelnički lobi) U ovim reformama bila bi presudna uloga stranačkih vrhova. Bilo bi poželjno proširiti inkomptibilitet lokalnih i saborskih funkcija. 3. Političke stranke su zajednice ljudi koji imaju zajednički interes i dijele iste političke vrijednosti. One su slobodne urediti svoje unutarnje odnose i postupke. Političke stranke, međutim, i pravno, a još više stvarno dio su javne vlasti. Štoviše, one su glavni instrument vladanja, sklapaju dogovore i koalicije, ističu kandidate, nastupaju u javnom životu, pa čak i međunarodnim odnosima. Autonomija nije apsolutna, pravila (zakon) su poželjna. Strankama se često predbacuje zatvorenost i oligarhizacija (Michels). Vidi se slijed unutarnjih nadmetanja i intriga koje bitno utječu na politiku. Nije to sasvim pravedno, slično je i drugdje, jer svako političko natjecanje podrazumijeva organiziranost i jedinstveni nastup (poslušnost). Nažalost pravila unutarnjih odnosa sasvim su pod-regulirana. Isticanje kandidata, unutarnja demokracija, prava članova, odgovornost i financijsko poslovanje – nisu regulirana (zakonom!) iako se u tome radi o javnom i društvenom političkom pitanju, a ne stranačkoj stvari. U te izborne postupke treba uključiti sve članove stranke, kojima treba dati i mogućnost predlaganja kandidata i za lokalne organe stranke i jedinica lokalne samouprave, te Sabor, dakako, uz ovlaštena stranačka tijela. Odlučivanje na unutarstranačkim i kandidacijskim izborima mora biti tajnim glasovanjem, s obvezno više kandidata od broja koji se bira, s tim da bi u kandidacijskim izborima članovi stranke u izbornom okrugu gdje se bira sustavom relativne većine određivali kandidata stranke, a u razmjernom dijelu izbora u većim gradovima i županijama odredili bi svojim glasovanjem i redoslijed kandidata stranke (uz osiguranje propisane zastupljenosti). Nadzor nad ispravnošću izbornog i kandidacijskog postupka obavljala bi regionalna i nacionalna stranačka tijela, ovisno o tome na kojoj se razini odvijaju izbori Potrebna je unutarnja demokratizacija i novo zakonsko određenje uvjeta djelovanja političkih stranaka. Trebalo bi ojačati ulogu kolektivnih stranačkih tijela (skupštine, odbora) kao mjesta rasprave i odlučivanja te organizirati unutarstranačke rasprave oko političke strategije i programa rada stranke. Političke stranke mogu biti demokratski subjekti samo ako su same unutar sebe demokratske. I u ovom slučaju postoje – do razine zakonskog teksta – izvjesne razrađene ideje: I. Prpić (ur), Država i političke stranke, Narodne novine, Zagreb, 2004. 4. Etika i politika, popularno je mišljenje, ne idu zajedno. Pa ipak skoro sve parlamentarne demokracije imaju etičke kodekse i mehanizme prosudbe etičnosti ponašanja. Postoji jaka percepcija o padu etičkih standarda u obavljanju javnih dužnosti. Radi se o razočaranju, o opravdanim očekivanjima građana da za obnašanje dužnosti trebaju viši etički standardi. Otpada i prigovor da se u smislu etike dužnosnici ne razlikuju od društva u kojem djeluju. Dužnosnici daju primjer i imaju vlast, a otuda i obvezu da budu, u etičkom smislu, uzorni. To međutim ne znači da nad njima treba uspostavljati rigorozne institucije neprekidne kontrole i kažnjavanja. I u ovom slučaju tekst kodeksa postoji na visokoj razini razrađenosti: Forum za javnu upravu: Etika i integritet, F.Ebert Stiftung, Zagreb, 2013. 5. Lokalna samouprava polako degenerira u oblik koji se nazivao „prezidencijalizam“ i populizam. Mehanizmi odgovornosti, pa čak i nadzor zakonitosti – jer je diskrecija velika – ne djeluju. Politička decentralizacija nije sama sebi cilj, njen cilj je legitimizacija političkih institucija lokalne vlasti i sistema u cjelini. Građani su u centru javne aktivnosti te su na jasno definiran način uključeni u javni život na lokalnoj razini. Lokalni izborni sustav trebao bi imati dvije razine s dva različita izborna modela. Za lokalne jedinice (općine i gradovi) do 35.000 stanovnika jednostavan većinski sustav s jednomandatnim okruzima. Za jedinice s više od 35.000 stanovnika (veliki gradovi i županije) mješoviti većinsko-razmjerni sustav u kojemu se polovica vijećnika bira sustavom relativne većine u jednomandatnim okruzima a polovica razmjernim sustavom u kojemu je cijela lokalna jedinica izborna jedinica. Treba započeti radikalnu demokratizaciju izbornog postupka za izbore lokalnih stranačkih tijela i dužnosnika, te demokratizaciju kandidacijskog postupka za stranačke kandidate u izborima za lokalna vijeća.. U skladu s europskim preporukama o građanskoj inicijativi i pravilima Europske komisije o građanskoj inicijativi za donošenje zakona na razini EU iz travnja 2010., treba razraditi uvjete i oblike lokalne građanske inicijative. Tako bi 10% registriranih birača u lokalnoj jedinici moglo tražiti raspravu ili pokretanje postupka odlučivanja skupštine o nekom lokalnom pitanju a o tome bi se moralo odlučiti u roku od tri mjeseca. Treba uvesti instituciju građanskog foruma kao oblik deliberativne demokracije u velike gradove koji imaju razvijeno civilno društvo. Osnivači bi zajednički trebali biti gradsko vijeće i relevantne udruge i organizacije civilnog društva. 6. Teritorijalna podjela i fragmentacija lokalnih samoupravnih jedinica su problem. Ne radi se o broju već o sadržaju djelovanja i institucijama. I druge zemlje imaju male lokalne jedinice, no više stupnjeva upravljanja, drukčije nadležnosti i financije, drukčije institucije. Sadašnji sustav ne pojačava suradnju i stvaranje zajedničkih tijela, upravnog aparata i projekata. Iako ograničena, i sada postoje takva rješenja, no rijetko se primjenjuju jer nema politika i indirektnih (npr. financijskih) poticaja za to. Variranje i računalno simuliranje dobra je podloga za raspravu, no samo po sebi nedovoljno za podršku i povjerenje u racionalnost i nepristranost prijedloga. Iskustvo je da i razumna rješenja iskrive petljavom izvedbom i političkim kompromisima. Namjera da se ta promjena izvede postupno, u više faza i koraka, čini se najboljim izborom, jer se nakon svakog može s više pouzdanja radikalnije rješavati i taj problem. Dobar početak bilo bi objedinjavanje, pripajanje, općina koje nemaju ni minimalne gospodarske ili demografske uvjete za samostalnost, a sve to pokrepljeno financijskim poticanjem. U Hrvatskoj je regionalna decentralizacija posljedica dvaju paralelnih procesa. Jedno je prepoznavanje posebnih regionalnih interesa u ekonomskom razvoju, bilo da se radi o nadprosječnom uspjehu ili relativnom zaostajanju. Drugo je prepoznavanje posebnih regionalnih identiteta, naglašavanje posebne kulturne posebnosti i vrijednosne političke identifikacije. Hrvatska ima nekoliko povijesnih i prirodnih regija s kojima postoji snažna identifikacija stanovništva pojedinih dijelova zemlje, pa je pri racionalizaciji teritorijalne osnove potrebno voditi računa i o tom elementu. I jedno i drugo je podloga, ali i posljedica, političkih pokreta koji su postali formom o medijem isticanja tih procesa. Samo malim dijelom to je objašnjivo o kulturno-povijesnim čimbenicima. Nisu sazreli svi potrebni elementi za okončanje postupka reforme. no naznake smjera su jasne. Imamo 123 grada i 420 općina, 543 lokalne jedinice, najmanje tri puta više od onog broja prema kojem je stvoren model institucija i nadležnosti lokalne samouprave. Prosječna veličina općine je 4.694 stanovnika, ali 76,54% općina imalo je manje od 6.000 stanovnika. Čak 59 općina je već tada imalo manje od 2.000 stanovnika. Od te statističke procjene broj gradova se još povećao te je prosjek općine pao na oko 2.400 stanovnika. Prosjek grada bio je 40.247 stanovnika, ali prosjek prikriva ekstreme: u samo četiri grada živi 48,47% stanovništva gradova, odnosno u 11 najvećih gradova živi 64,21% gradskog stanovništva Hrvatske. 1995. četiri grada imala su manje od 5.000 stanovnika, a taj broj je danas oko 20. Namjera da se ta promjena izvede postupno, u više faza i koraka, čini se najboljim izborom, jer se nakon svakog može s više pouzdanja radikalnije rješavati i taj problem. Dobar početak bilo bi objedinjavanje, pripajanje, općina koje nemaju ni minimalne gospodarske ili demografske uvjete za samostalnost, a sve to pokrepljeno financijskim poticanjem. Prvi korak jer spajanje jedinica (Talijanski primjer) s manje od 3.000 stanovnika, i to mjerama financiranja. 9. Otvorena vlast nije samo tehnički koncept vladanja već politička orijentacija vlasti. Načelo dostupnosti informacija u posjedu javne vlasti ključna je pretpostavka demokratskog odlučivanja. Otvorena vlast znači da uprava treba odgovarati na potrebe građana, treba biti pristupačna i pregledna i treba aktivno komunicirati (s građanima) ili s njihovim organiziranim zastupnicima Načelo je: otvorenost je obaveza javne vlasti. Iako je usvojeni zakonski tekst dobar, praksa nije. Kampanju javnog obrazovanja građana o njihovim pravima i javnih tijela o njihovim obavezama treba dignuti na još višu razinu. Takva kampanja je i obveza prema prihvaćenim dokumentima. Treba izabrati povjerenika i postaviti zadatak kampanje i dokazati političku volju (primjerom, sredstvima, ljudima) Konflikt interesa je sustav pravila i institucija koje su se odmaknule od izvorne svrhe. Postoji rizik profesionalizacije i birokratizacije. Povjerenstvo se politizira selektivnim pristupom. Postoji tendencija širenja kruga dužnosnika. Preširoko određen gubi oštricu, i jedan od načina da se ne promjeni ništa je da se obuhvati sve. Imamo mnoge sektore (medicina, farmacija) i razine vlasti (lokalna, regionalna, središnja) na kojima nastaju specifična pravila sprečavanja konflikta interesa. Treba donijeti posebna i specifična pravila o sprječavanju sukoba interesa na lokalnoj razini te promicati transparentnost poslovanja i obavljanja funkcija Ne koristi se dovoljno davanja mišljenja o aktima i nadzora nad provedbom. Onako kako HNB daje mišljenje o bankarskim pravilima. 10. Povjerenje u pravosuđe vrsta je i vrijednost socijalnog kapitala. Općenito povjerenje, predvidivost normi i legitimnost institucija su važni elementi za stabilnost svakog poretka, no sve to još više treba za djelovanje pravosuđa. Postoji dakle evidentna potreba da se zadrži neovisnost i funkcionalna nezavisnost pravosuđa a da se istovremeno poduzme nešto protiv zatvaranja tog sustava a za vraćanje vjerodostojnosti i legitimiteta. Negativnu percepciju javnosti suci smatraju nepravednom. Kritika nije neprijateljska, kao što ini misle, a otpori nisu diverzije kao što misli javnost. O pravosuđu će se prema Zakonu o sudovima raspravljati pred Saborom. Javnost i mediji vjerojatno će tražiti omjere odgovornosti i imati će konkretne, emocionalno snažne slučajeve kao primjere. Političke stranke, uvijek vodeći računa o slijedećim izborima, koristiti će takve prilike. S druge strane biti će osporavanja potrebe bilo kakve promjene. Isticati će se činjenica kontinuiranog napretka i dobrih posljedica poduzetih mjera. Treba tražiti promjene - ne ljudi već stvari. Osuditi pojave. Potencijalna masovna podrška tome je velika. Ovdje ne predlažem pojedinu mjeru ali je tema tabuizirana strahom od reakcija struke i sudaca na kritike. No politički potencijal teme je ogroman. Na temi poene ostvaruju krajnje nestručne i neodgovorne udruge. 11.Kraj? Ili tek naznaka za početak? Ili kako piše na ulaznim vratima Freie Universität Berlin: Die Philosophen haben die Welt nur verschieden interpretiert, es kömmt drauf an, sie zu verändern. Poznato?
Posted on: Thu, 19 Sep 2013 21:55:24 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015