Današnje društvo unutar kojega živimo, naziva se demokracija, što bi u doslovnom prijevodu značilo odabir, odnosno volja naroda-demosa, no shvaćamo li i u kolikoj mjeri kako se zapravo radi o nečemu daleko od toga, a riječ demokracija uglavnom služi u demagoške svrhe i nema do deklarativni značaj...baš poput etikete.Današnje društvo prije bi bila idiokracija-društvo bez moralnih načela, društvo glupe, manipulaciji podložne mase. Hrvatska je idealno mjesto za kreiranje najekstremnije verzije idiokracije, tranzitno društvo željno šarenih perlica kao indijanci kod prvih posjeta pohlepnih europljana američkom kontinentu, ta je faza prošla, počela je faza pohlepe, urušavanja moralnih vrijednosti, te vrijednosnog sustava općenito. Dobivamo društvo, zatočenika sustava, kroz bankarsko i druga ropstva, otupljene intelektualne oštrice, nesposobno i hendikepirano djelovati u smjeru osobne zaštite i progresa, već nadu traži unutar sustava, kroz rupe u sustavu, te od viših instanci sastrane, ne sluteći kako se baš to i priželjkuje. Tradicionalne vrijednosti, običaji i navike su ono čega su puna usta našim ljudima, koji u isti mah ne shvaćaju kako sami narušavaju te vrijednosti i odustaju od njih svaki dan. Zašto glavni proizvod od tjestenine u nas nisu tradicionalni štrukli, već talijanska tjestenina, zašto se kao nekad ne kuha tzv.turska kava , već instant napici? Zbog čega su nam draži hamburgeri, kebabi, hrenovke i pizze, od toliko razvikanih domaćih delicija, čvaraka, kulena, pršuta, zašto jedemo ementaler, mjesto sir i vrhnje? Pojedini mediji, a posebice tv, otišli su korak dalje u zaglupljivanju i otupljivanju nacija, nečemo imenovati, no pogledajte jednog nacionalnog tv koncesionara stranog naravno, koji nam vijesti prezentira kao da smo doslovce zaostali u razvoju, plasiraju se zabavni sadržaji koji su toliko degutanntni čovjeku prosječne inteligencije, da mu dođe mučno od toga, izmišljaju se razni selebritiji, čiji se mizerni životi i intimne stvari pružaju na pladnju kao hrana za voajerizam, koji je dostigao razinu pandemije, nema kvalitete, već samo šarenilo, površnost i halabuka. Sustav vrijednosti je toliko poremećen u idiokraciji, da su statusni simboli automobil i mobilni uređaj, nekretnine i kič, umjesto kao nekad zemlje, plemenitih kovina i slično. Sloboda je takodjer marketiški trik i zabluda, jer unatoč prividu slobode, ona je ovdje samo za elite stvarnost, plaća se novcem, društvenim statusom i određuje snagom utjecaja i moći unutar društva, bez toga vi ne možete jednostavno otići nigdje, kupiti ništa, niti negdje ostati koliko vas volja, tek tako, ne kao azilant, radnik, ili emigrant, pa čak turist, već obični posjetitelj, traže se podaci, gdje ste, koliko ostajete, a naposljetku u neke zemlje možete ući samo ukoliko ponesete određenu svotu gotovine, ili dokaz o saldu na vašem računu.Boljke ovakve, lažne demokracije su dvojni i trojni kriteriji u sudstvu, državi, korupcija, nepotizam, podmićivanje, klasne razlike među kojima su toliki ponori koje nemože premostiti niti jedan socijalni most, dok se informatizacijom i digitalizacijom društva, te dostupnošću informacijskog kaosa svakome, dodatno uljuljkava mase u osjećaju kako su na površini, upućeni i svjesni... Slike kojima ovakav sustav bombardira mozak čovjeka svakodnevno je šizofren kolaž potpunog ludila, čak i Crkva, sve više izniče iznad sirotinjskog sivila kao institucija, prepuna grijeha, bankovnih afera, pedofilije, lažnog morala, a sve manje pruža duhovno utočište, instant otkupljenje grijeha je jedan od najprodavanijih prozivoda za opću upotrebu, a bogatstvo se mjeri u zlatu, novcu, nekretninama, u društvenoj moći, ulaganjima... Pojam demokracije izgubio je značaj i svrhu, oblik i prepoznatljivost, postao je čista nepatvorena floskula. Korporacijski zakoni i moć i utjecaj veći su od one državnih entiteta, korporacijski ratovi već počinju, završavaju i traju poput instant rata u Libiji. Pobune je lako osmisliti, no teško provesti, jer u nazovi-demokratskom svijetu, represivni aparat je jači , bolje opremljen i nemilosrdniji, no u nekadašnjim diktaturama, a sustav u svakom trenutku teži da zna o svakome od nas, gdje se nalazi, što posjeduje, kakve su nam navike, što jedemo, pijemo, kamo se krećemo...tehnološki gadgeti kojima tako težimo kao djeca igračkama, omogućavaju stalnu prismotru. Ukoliko ste se pitali kako je došlo do svega, zašto je počela kriza, je li to neka tako popularna teorija zavjere, odgovor je sasvim jednostavan, nije, radi se o posljedicama urušavanja vrijednosnog sustava na planetarnoj, globalnoj razini. Idiokracija ne vodi u siguran i dug, miran i stalan život, već u kaos, poput onoga koji je iz sličnih razloga zadesio Rimski Imperij, u još gore društvo brendova i reklamokracije, ili naposljetku u pepeo iz kojega ukoliko netko preživi, možemo očekivati novi početak, na zdravijim temeljima. kutinanews.bloger.index.hr/post/smrt-demokracije-procvat-idiokracije/22926719.aspx
Posted on: Sat, 24 Aug 2013 18:21:29 +0000