Do srpsko-crnogorske agresije opcina Brcko imala je 87.627 stanovnika, od cega 45% Bosnjaka, 26% Hrvata, 20% Srba i 9% ostalih. U samom gradu je bilo oko 70% Bosnjaka. Vec u prvim mjesecima agresije, Brcko je potpuno "ocisceno" od nesrba. U valu genocida, ciji su planeri najodgovorniji ljudi iz Srbije i dijela BiH okupiranog od strane srpskih agresorskih snaga, a neposredni izvrsitelji lokalne srpske oruzane snage, te organizirane zlocinacke jedinice iz Srbije i Crne Gore, najtezi zlocini izvrseni su upravo nad Bosnjacima. Grad Brcko nikada u svojoj povijesti nije bio srpski. I pored toga, u njemu danas (u vrijeme pisanja ove knjige) zive jedino Srbi. Zbog strateskoga znacaja koji on ima za uspostavljanje velike Srbije, Srbi su se potrudili da u njemu danas ne ostane nista sto podsjeca na druge. Brcko je, naime, smjesteno na putu Srbija - Bijeljina - Brcko - Loncari - Modrica i dalje prema Banjoj Luci i Kninu, unutar srpskoga koridora koji bi osiguravao teritorijalni kontinuitet "velikoj Srbiji". Za napad na ovaj grad i cijelo brcansko podrucje Srbi su prikupili ogromne snage: domace oruzane jedinice, Novosadski i Banjalucki korpus bivse Jugoslavenske narodne armije (JNA), brojne oruzane jedinice iz Srbije i Crne Gore koje su vec ucestvovale u agresiji na Hrvatsku i dr. Na raspolaganju su im bila sva oruzja koja je imala bivsa JNA, ukljucujuci najmodernije tenkove, avione i rakete. U prvom naletu, a napad je zapoceo 30. aprila 1992., zarobili su mnogo bosnjackih i hrvatskih civila od kojih su pobili izmedju 5.000 i 7.000, najvise u zloglasnim brcanskim koncentracionim logorima, ali i izvan tih mucilista. U zrak su digli oba savska mosta, na kojima je poginulo 60 ljudi koji su spas pokusali naci u Hrvatskoj. Dijelovi tijela tih nesretnika bili su razbacani po cijelom gradu i okolici. S tim u vezi, agresor je otpoceo sa vrsenjem nevidjenih zlocina nad golorukim bosnjackim i hrvatskim stanovnistvom; pljackali su njihove stanove, odvozili sve iz tvornica i skladista, dok su tvornicke hale pretvorili u koncentracione logore i mucilista. U obliznja naselja uspjelo se povuci oko 20.000 Bosnjaka. Oni koji su ostali u okruzenju, te se zato nisu mogli povuci, kao i oni koji su se pouzdali u zastitu dojucerasnjih susjeda i prijatelja, pa su zato ostali u svojim kucama i stanovima, izlozeni su nezapamcenom stradanju. Pocelo je svakodnevno odvodjenje bespomocnih ljudi u tzv. "sabirne centre". U pocetku su to najcesce bile dzamije, veci podrumi, hoteli, skole, sportske sale, tvornicke hale. Vec 2. maja pripadnici srpskih oruzanih jedinica pod komandom ratnih zlocinaca Zeljka Raznjatovica Arkana i Vojislava Seselja, te pripadnici drugih srpskih agresorskih jedinica ubili su nekoliko stotina Bosnjaka. U naseljima Kolobara, Mujkici i Meraje ubijeno je preko 600 ljudi, dok su ostali odvedeni u dzamije, a odatle u logore. Do maja 1993. godine na ovom podrucju je, prema razlicitim procjenama, ubijeno izmedju 5.000 i 7.000, uglavnom, Bosnjaka. U brcanskim koncentracionim logorima proslo je vise od 10 hiljada ljudi. U Brckom su Srbi pocinili i druge teske zlocine nad Bosnjacima i Hrvatima: ziva djeca bacana su u mjesalice za beton, zenama su poslije silovanja odsijecane dojke, kastriranja muskaraca bila su svakodnevna, itd. 1) "Luka". - Ovo rijecno preduzece na obali Save pretvoreno je u najozloglaseniji srpski koncentracioni logor na brcanskome podrucju. Zatocenici u njemu spavali su na komadima papira, bez pokrivaca. Krici mucenih ljudi culi su se s one strane Save u Gunji (Hrvatska) i nisu prestajali dan i noc. Srpski zlocinci sjekli su zatocenim Bosnjacima noseve, usi, prste; parali im utrobe razbijenim bocama; ubijali ih cekicem, sjekirom, tupim predmetima; uvrtali im zicu u nos, pa je potom naglo cupali. One logorase koje bi prethodno izmucili izvlacili bi pred halu u luci i tu ih klali nad sahtom, ili ih ubijali iz pistolja. Bilo je i klasicnih strijeljanja, kada bi izveli po desetak logorasa, a potom ih rafalom usmrtili. Na Kurban-bajram (11. 6. 1992.) srpski zlocinci su pobili mnoge Bosnjake, govoreci: "Danas koljemo muslimane kao kurbane." Potom su preostali zivi zatocenici saprali krv, a mrtva tijela slozili na gomilu radi odvoza u "Bimeksove" hladnjace. Uslijedila je potom nova runda. Za jednu noc likvidirali su i do 100 ljudi. Kada su se koljaci umorili, zabavljali su se prisiljavajuci zatocenike da se medjusobno tuku ili da pjevaju srpske zlocinacke pjesme. Prema iskazu jednog zarobljenog srpskog zlocinca koji je neko vrijeme bio "dezurni" koljac u koncentracionom logoru "Luka", on je ubodom noza ispod sljepoocnice ili udarcem cekica po glavi, usmrtio preko 80 Bosnjaka. Zapovjednik ovog grozomornog mucilista Goran Jelisic, zvani Adolf, hvalio se kako je vec ubio 175 Bosnjaka, te da mora namiriti na 200. Medju monstrumima u ovom logoru posebno se isticao Ljubisa Savic-Mauzer. On se, naime, hvalio kako je u Pancevu, zavrsio skolu mucenja, specijalizirajuci klanje i amputacije organa. Tvrdio je da u njegovim rukama i nijem mora progovoriti. Prema vlastitome priznanju, ovaj je zlocinac u "Luci" drzao obuku za klanje logorasa. Takodjer, po njegovu priznanju, kada su mu mjerili vrijeme, u jednoj minuti zaklao je 17 zatocenika. Nadalje se dicio cinjenicom sto je u "Luci" poklano 9.000 "balija". Monika (Bore) Ilic, 14-godisnja djevojka, sestra cuvara "Kole" razbijenom bocom je vadila utrobe Bosnjacima, u cemu joj je pomagao njezin zarucnik, Goran Jelisic. Uvijek je sa sobom nosila plasticnu vrecicu i oduzimala od logorasa sto bi joj se svidjelo. Nije se odvajala od oruzja. Zlocinac Rajko Rajcic ponosio se time sto je izumio specijalni noz za bosnjacke vratove. Tijela ubijenih odvozili su i zakopavali u masovne grobnice (npr. Prljine i kod "Bimeksove" farme), ili su ih mljeli u pogonima za proizvodnju stocne hrane. Veliki broj mrtvih tijela spaljen je u brcanskoj kafileriji. Najdrazi im oblik ubijanja cetnici su provodili klanjem. "Najstrasniji od svih dana bio je, a vidio sam to svojim ocima, kad sam ugledao na podu deset mladih momaka poredanih jedan do drugoga. Grla su im bila prerezana, nosevi odsjeceni i spolni organi iscupani. To je nesto najgore sto sam ikad vidio," kaze Alija Lujinovic, inzinjer iz Brckog, star 53 godine, koga je otkupio neimenovani dobrotvor iz brcanskog konclogora sa jos 120 zatocenika ciji identitet nije htio otkriti. Zlodjela kojima su bili izlozeni Bosnjaci u ovome bila su poznata i u drugim logorima na brcanskome podrucju. Svako muciliste imalo je svoje specijaliste, a oni su medjusobno velikodusno razmjenjivali svoja iskustva. U prvo vrijeme postojanja logora, srpski zlocinci su ubijali odreda, koga su htjeli i koliko su mogli izdrzati, a potom su poceli praviti odabir medju zatocenicima: mladje muskarce su odvodili u radne logore Batkovic kod Bijeljine, aleksinacke rudnike i na druga mjesta, a djevojke i mladje zene, nakon stalnog izivljavanja nad njima, odvodili su u zloglasnu "Westfaliju" u Brezovu Polju, svojevrstan bordel u kome su obescascene i nastradale mnoge Bosnjakinje. Spolna nasilja sprovodili su nad zenama svih starosnih dobi, od djevojcica do starica. I tu se nije radilo o klasicnom silovanju iz pozude, nego o velikosrpskoj "proizvodnji" potrebe za obescascivanjem jednog naroda, ponizavanjem njegovog zenskog roda, racunajuci na proizvodjenje duboke i trajne kolektivne traume zbog osjetljivosti muslimanske porodicne etike spram ovog oblika ponizenja. Pripadnici razlicitih srpskih naoruzanih vojnih jedinica (tzv. srpski specijalci) tjerali su brcanske Srbe da siluju bosnjacke djevojke i zene. Na taj nacin silovano je vise stotina Bosnjakinja. 2) Sportska dvorana "Partizan". - Nalazi se u samom centru grada. Od prvog dana agresije tu su dovodjeni Bosnjaci i ubijani u sali i oko zgrade. Sve je bilo crveno od naslaga ljudske krvi, kako su svjedocili prezivjeli logorasi. Muskarci koji su imali vise djece udarani su izmedju nogu, a mnogi su i kastrirani. Posebna specificnost ovog mucilista bila je u tome sto bi mucitelji izdvojili nekolicinu zatocenika i kazali im kako ce ih za odredjeno vrijeme ubiti, dajuci im pri tom cigarete da prekrate vrijeme. Oni bi preko noci osijedjeli i postali pravi starci. 3) Kafana "Westfalija". - Smjestena je na putu Brcko - Brezovo Polje. Od samog pocetka agresije, pretvorena je u koncentracioni logor i bordel, najsramniji kazamat za Bosnjakinje, gdje je bilo i djevojcica ispod 15 godina. One koje su se odupirale bile su izlozene najvecoj torturi: sjekli su im dojke, usijecali krstove po tijelu i silovali ih do besvijesti. Povijest ovog gnusnog zlocina imala je sljedeci tok. Odmah nakon okupacije grada, u kafani "Westfalija" Vera Simeunovic, poznata brcanska prostitutka, inace majka mnogo poznatije Monike - djevojcice monstruma, koja je u "Luci" vrsila masovne zlocine - otvorila je bordel u koji su dovodjene Bosnjakinje iz Brckog, gdje su bile zrtve svih oblika seksualnoga zlostavljanja. Ne moze se kazati da se tu radilo o javnoj kuci - to je bilo mjesto strave i uzasa. Nije se, dakle, radilo o nasilju radi sladostrasca, spolnoga uzitka, nego o potrebi za zlostavljanjem i unistavanjem na najperverzniji nacin, kako bi se udovoljilo kolektivnim resantimanima ozivljenim milosevicevskim ritualno-politickim obnavljanjem srpske mitske proslosti. Vecina tih nesretnih zena je, nakon izivljavanja nad njima, ubijena kako bi se izbrisali tragovi ovih morbidnih zlocina. Gole djevojke na ulici, gotovo zivotinjski krici iz "Westfalije" ono je sto ocevici nose kao uspomenu na te dogadjaje. Slicni oblici seksualnog zlostavljanja Bosnjakinja desavali su se i u "Luci". 4) "Laser", autodepo. - U ovom koncentracionom logoru blizu 500 Bosnjaka bilo je izlozeno svim vrstama torture i mucenja. Logoras N. N. je izjavio o tom konclogoru: "... Nocu je dolazio cetnik kojeg su zvali Ranko, star oko 30 godina. Prozivao bi ljude po prezimenu i pred zgradom ih klao. Strazari bi trazili da legnu na zemlju tako da nam nisu vise bili na vidiku nego tek kada oni odu i kada smo se mogli primaci prozoru i vidjeti ljude prerezana vrata. U susjednoj prostoriji do restorana bilo je desetak zena razlicitog uzrasta. Taj Ranko je silovao zenu - majku dvoje djece, a i njena majka je bila prisutna..." 5) "Fast food restaurant" u Brckom. - Logor - bordel gdje su cetnici intezivno mucili zene. 6) Brezovo Polje. - Na nekoliko razlicitih lokacija ovdje je bilo zatoceno preko 5.000 Bosnjaka. Posebno su stradanju ovdje bile izvrgnute zene. 7) Majevica. - Imala je 860 zatocenih Bosnjake. 8) Hotel "Posavina". 9) Zgrada Sekretarijata unutrasnjih poslova u Brckom. - Od prvog dana okupacije Brckog bila je posebno muciliste u koje je agresor dovodio Bosnjake radi istrage, mucenja i ubijanja. Svjedocenja prezivjelih iz tog kazamata nevjerovatna su za normalnog covjeka. Tako Nermin S., jedan od njih, prica: "U prolazu prema sobi br. 4 cuo sam vrisak Seada K. kome su zaboli sjekiricu izmedju plecki. U tom momentu uhapseni Hasan J. pokusao je pobjeci. Medjutim, cetnici su ga stigli na prolazu izmedju mesnice i "Turist-agencije" i tu ubili, sasuvsi rafal na njega. U istom trenutku zacuo se pucanj na drugom spratu zgrade SUP-a, da bi zatim dvojica momaka iznijeli na prvi sprat mrtvog N. Amira zvanog Fric. Naredili su meni i jos dvojici uhapsenih da ga odnesemo ispred kina "Radnik". Dok sam Amira nosio, vidio sam da ima ustrelnu ranu u predjelu potiljka, i poznato mi je da ga je ubio Goran Jelisic. Hasana J. zvanog Cena ubacili smo direktno u hladnjacu za prevoz mesa, a K. smo ostavili, zajedno sa Amirom N. ispred kina "Radnik". Inace su cetnici hladnjacom odvozili pobijene civile u nepoznatom pravcu. Cisteci dalje ulicu ispred SUP-a, a zatim Zanatskog centra, vidio sam da su kod kontejnera za smece odveli Ahmeta zvanog P. i tu ga ubili zajedno s jednim plavim momkom cije ime ne znam. Tu su ubili i brata jedne Ajse i jos jednog momka koga nisam mogao s ledja prepoznati, zatim momke koji su sa mnom cistili ulicu, a cija imena ne znam, jer su sa podrucja drugih MZ. Sve se to desavalo 7. maja i sve te momke ja sam pretovario u hladnjacu "Bimeksa". Goran Jelisic rekao mi je da cu ja ostati zadnji, posto sam dovoljno jak da mogu leseve ubacivati u hladnjacu." 10) Trgovacki centar. 11) Hotel "Galeb". - Srpskim zlocincima posluzio je kao koncentracioni logor i bordel u kome su se skotski izivljavali nad bespomocnim Bosnjakinjama. "Sto se tice uzroka takvog ponasanja Srba, mislim da je uzrok u samim genima, s obzirom da po onome sto se desavalo u Brckom, po svim tim nelogicnim zvjerstvima bez povoda i razloga i njihovoj mrznji prema svemu sto nije srpsko, s pravom se moze izvuci takav zakljucak. Za njih nije postojao nevin Bosnjak, ili manje kriv. Svi su oni bili krivi i svi su bili kaznjeni istom mjerom", istakla je jedna Bosnjakinja koja je prosla kroz srpski koncentracioni logor. Time ponasanje ovih zlocinaca biva logicna metoda za postizanje planiranih ciljeva. A oni su, to smo vise puta ovdje istaknuli, da se Bosnjaci, kao fundament Bosne, bioloski eliminiraju, a Bosna ucini srpskom zemljom. Konkretan je cilj, dakle, bio proizvesti kolektivno ludilo ozivljavanjem mitoloskih frustracija, kako bi se pocinili takvi zlocini nad Bosnjacima koji bi, s jedne strane, populaciono reducirali ovaj narod i ucinili ga posve nebitnim ciniocem, te, s druge, proizveli mrznju koja bi svaki dalji zajednicki zivot ucinila nemogucim
Posted on: Fri, 12 Jul 2013 19:22:46 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015