KRATKA KRITIKA "ČISTOG UMA" MALOG ČOVJEKA Postoji taj ustaljeni izraz"mali čovjek" kojim se želi usmjeriti pažnja na obična čovjeka iz naroda , koji bi po prirodi stvari trebao,biti simbol jednostavnosti, poštenja i skromnosti. Želi se reći da je mali čovjek taj koji vlada sveopćom situacijom, pa čak on ima pravo na sve krupnije i krupnije greške jer je "mali čovjek " u većini i privilegiran je kod Boga , i dakle "mali čovo"zadobio je određeni status. Samim time ima on pravo davati i neke krupne izjave s težinom, a da se ne mora brinuti da će ga netko upozoroti da je malo počeo iskakati iz tračnica. Evo jene takve izjave koja krasi "malog čovu": "Samo se Boga bojim!" . Ovom izjavom želi mali čovo reći da je on hrabar i odlučan i da nikome ne odgovara za svoje riječi i postupke , osim naravno Bogu na visini, jer jedino Boga poštuje i njega se plaši. Naravno da se primjetiti da je mali čovo postao arogantan, tako da on na neki način počinje iskorištavati svoju ulogu u kompletnoj hijerarhiji , te želi reći bližnjemu svome da nije obavezam nešto specijalno respektirati ga , jer on se samo Boga plaši. I sada, pogledajmo, sbvaki mali čovo isti govori , to jest ne plaši se on ničega i nikoga osim Boga, a što znači naglašavanje ličnost malog čove, tako da on više praktično i ne zaslužuje naziv mali čovjek . Ali ipak treba se malo "otrijezniti" pa reći da mali čovo kada se nađe u situaciji iskazati tu svoju hrabrost, kojom se svako malo diči , ustvari samo podvije svoj repić i doslovno pobjegne, nestane, pobjegne u neki svoj mali kutić i vidi čuda , odjednom je nestala sva silna hrabrost i transparentnost. To je tek jedan primjer na kojem se jasno demistificira i ta fama o bezgraničnom poštenju običnog čovjeka, kojeg u tekstu nazivam "malim čovjekom". Pa valjda nam je sasvim jasno da nema apsolutnog poštenja i pravednosti kod nas ljudske vrste, jer mi smo nesavršeni i puni nedostataka. Neke nedostatke možemo korigirati, naravno do neke granice, a neke ne možemo nikako jer čine sastavni dio našeg sveukupnog tkiva , te ih nosimo sa sobom kao neku vrstu identifikacijskog koda. I na kraju, ne bi nam škodilo malo da se spustimo sa naših visina u područje realnosti, zatim bi bilo dobro da se riješima naših ogledala (jer narcisi smo veliki_pa skoro svi mi), i eto možda bi trebali malo obratiti pažnje i na bližnjega svoga, možda bi mu eto trebalo posvetiti malo pažnje pa poslušati njegove riječi_jer moguće je da će nas baš to spasiti od zaglušujuće buke naših samohvaljenja i naše 2neustrašivosti". To bi bila poruka tom famoznom "malom čovjeku" velikog apetita .
Posted on: Wed, 14 Aug 2013 04:53:50 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015