O IDENTITETU, BOŠNJAŠTVU, BOSANSKOM JEZIKU I ISLAMU Pitao me neki dan jedan zabrinuti Bošnjak i ugledni član naše zajednice: „Šta si ti Bošnjak ili musliman?“ Na njegov upit sam odgovorio kontrapitanjem: „A šta si ti muškarac ili musliman?“ Tim pitanjem sam pokušao da ga suočim sa složenošću identiteta i neporecivom činjenicom da svaka osoba baštini bezbroj identiteta od kojih isplivavaju oni koji su potrebni našoj ličnosti u datom trenutku ili oni koji su ugroženi. U Ramazanu naš religijski identitet jača, ali kada igra reprezentacija tada u prvi plan dolazi naš nacionalni identitet. Broj zastava i simbola države koji se proda taj dan rječit je sam za sebe.Identitet je samorazumijevanje, samopoimanje vlastite pozicije u svijetu i univerzumu. Identitet je ono počemu jesmo ono što jesmo i ono po čemu se razlikujemo od naše okoline. Identitet je važan jer on određuje naše sviđanje ili nesviđanje kao inaše izbore u budućnosti. Osoba sa jačim nacionalnim identitetom biti će spremnija da se zauzme za prava svoje zajednice od one sa slabijim nacionalnim identitetom.Kolektivni identitet ima dvojaku zadaću: integrativnu i dezintegrativnu. Integrativna funkcija se ogleda u elementima koji povezuju sve pripadnike jedne zajednice, a dezintegrativna funkcija se manifestuje u kulturalnim elementima po kojima smo različiti u odnosu na okruženje. Identitet nije trajan, on se mijenja, slabi ili razvija. Identitet nije samonikla kategorija. On je kulturno uvjetovan i tvori se u komunikaciji sa okolinom. Identitet se razvija kroz: institucije, škole, muzeje, pozorišta, umjetnost, medije. Zajednice koje imaju snažan institucionalan okvir imaju izraženiji identitet. Zajednice bez institucija imaju slabiji identitet i podložnije su vanjskim utjecajima i asimilaciji kao putu nestanka zajednice. Pojedince je moguće biološki istrijebiti, ali narode ne. Narodi nestaju gubitkom identiteta i gubitkom obilježja koja nas razlikuju od okoline. BOŠNJAŠTVO Glavni elementi bošnjačke posebnosti su:1. islam i kultura koja iz njega proizlazi, 2. jezik, 3. tlo na kojem žive i 4. zajednička sudbina. Pogrešna je teza da su Bošnjaci postali to što jesu 1993. godine.Tada je ustvari vraćenonacionalno ime ̶ Bošnjak, koje traje još od srednjevjekovne Bosne i Hercegovine kada smo se zvali dobri Bošnjani. U doba Osmanske imperije i življenja u moru islama Bošnjaci su se definirali po svom etničkom određenju. Često su uz svoja imena dodavali El-Bosnevi, ili Hercegović, ili su uzimali prezime prema gradu iz kojeg potječu (Novošeherlija, Akhisari itd.) Ono što je važno jeste njihova svijest o posebnosti u odnosu na ambijent življenja u multikulturalnoj muslimanskoj zajednici sa velikim brojem muslimanskih naroda. Sa dolaskom Austro-Ugara, u kontekstu življenja u drugom kulturno-civilizacijskom kontekstu (zapadno-kršćanska civilizacija), uz osjećanje ugroženosti njihovog vjerskog identiteta, Bošnjaci sve više naglašavaju svoju vjersku pripadnost u odnosu na etničku.Nešto ranije nastaju nacionalne države na Balkanu koje svoj prostor zaimaju u odnosu na Osmansku imperiju koja se povlači i za sobom ostavlja jezera autohtonih muslimanskih zajednica među kojima su i Bošnjaci kao najznačajniji. Velikodržavni projekti su težili svojoj ekspanziji i na Bosnu i Hercegovinu a to nije bilo moguće bez hrvatiziranja bosanskih Katolika ibosanskihPravoslavaca u prvoj fazi, a kasnije i aspiracijama na račun nacionalnog opredjeljivanja Bošnjaka. I jedni i drugi su shvatili da Bosnu ne mogu dobiti ukoliko na svoju stranu ne privole Bošnjake pa su nas jedni zvali „Srbima muslimanske vere“, a drugi „Hrvatskim cvijećem“, dok su i jedni i drugi istovremeno sistemski ubijali i proganjali Bošnjake. Bosanski katolici i pravoslavci su vijekovima sebe razumijevali samo kao Bošnjake sve do otpočinjanja procesa stvaranja nacionalnih država na Balkanu u drugoj polovini 19. vijeka. Safvet-beg Bašagić u pjesmi objavljenoj u listu Bošnjak 1891. godine piše: OD TREBINJA DO BRDOSKIJEH VRATA Znaj Bošnjače nije davno bilo Sveg mi svijeta nema petnaest ljeta Kad u našoj Bosni ponositoj I junačkoj zemlji Hercegovini Od Trebinja do brodskijeh vrata Nije bilo Srba ni Hrvata A danas se kroz svoje hire Oba stranca ko u svome šire Oba su nas gosta saletila Da nam otmu najsvetije blago Naše ime ponosno i drago To ne znači da nije bilo katolika ilipravoslavaca već da su se zvali Bošnjacima. Već smo rekli da je nemoguće vladanje Bosnom bez Bošnjaka kao dominantnog faktora pa je započeo proces njihove denacionalizacije kroz formiranje raznih institucija (Gajret, Narodna uzdanica i dr.),cjelokupan obrazovni sistem i administrativne pritiske.Jedna od prokušanih metoda jeste stvaranje kompleksa kod Bošnjaka od vlastite tradicije i kulture pa su susjedne historiografije uznastojale deformirati kulturnu historiju Bošnjaka i otimati njihovo kulturno blago. Tako Mehmed-paša Sokolović ni kriv ni dužan postaje Srbin, a Mehmedalija Mak Dizdar „najveći hrvatski pjesnik“. Bez priče o slavi nema nacije pa je i zasnivanje nacionalnog identiteta bez slavne prošlosti nemoguća misija. Bošnjaci su u ovoj poziciji jer su decenijama učili tuđu historiju, a ne svoju i čitali tuđe pisce, a ne svoje,što je kod njih stvorilo permanente komplekse i osjećanje inferiornosti. Zbog toga su se Bošnjaci sklanjali u okrilje većih identiteta kao vid pribježišta. Bošnjaci su jedini imali JMO̶ Jugoslovensku muslimansku organizaciju, bili su najustrajniji zagovornici ideje jugoslovenstva u doba komunizma, a sada, opet bježeći od bošnjaštva, hrle ka bosanstvu i tezi o internacionalizmu kao krunskoj vrijednosti. Zaboravljaju da za stvaranje internacionalizma moramo prvo postati nacionalni, tj. biti svjesni sebe pa tek onda svoju naciju priključiti nekoj većoj zajednici. Ovo treba razumijevati samo kao izraz neupućenosti u društvene procese i vrijednost vlastite kulturne tradicije.To je izraz i nepoznavanja političkog ustrojstva Bosne i Hercegovine koja poznaje suverenost naroda, a ne pojedinaca. K tome, kao što nije isto biti Srbin (srpska nacionalnost) i Srbijanac (stanovnik Srbije koji može biti i druge nacije) tako nije isto biti Bosanac i Bošnjak. JEZIK Jezički identitet je iznimno važan element identiteta svake zajednice. Mehmed Kico piše daje „jezik mjerilopostojanja i autonomnosti jedne nacije“. Jezik nema samo komunikološku vrijednost već i simboličku kao vid identifikacije i razlikovnosti. Riječi kava, kafa ili kahva komunikološki označavaju jednu te istu stvar, ali na simboličkoj ravni oni nose različita značenja. Često je jezik razdiobna linija nacionalnih identiteta (Makedonci u odnosu na Srbe i Albanci u odnosu na ostale formirali su nacionalni identitet na jeziku a ne vjeri kao što je to slučaj sa Bošnjacima.) Ono što je neophodno znati jeste da je bosanski jezik stotinama godina bio službeni jezik na Osmanskom dvoru kao treći jezik pored turskog i arapskog (Hrvati vole reći da se radi o hrvatskom jeziku što je besmislica). Prvi rječnik bosanskog jezika je čuvena Potur šahidija Muhammeda Hevaije Uskufija iz 1631. godine što je čitavih 197. godina prije prvog srpskog rječnika Vuka Karadžića (Radi se o Rječniku a ne Rečniku jer je ekavica dosta kasnije određena za službenu upotrebu u Srbiji). Srpski i hrvatski jezik kao svoju osnovicu uzeli su narječje Hercegovine i zato je upravu Ferid Muhić kada piše da su „Srpski i hrvatski jezik ustvari istočna i zapadna inačica bosanskog jezika“. Tomislav Ladan eminentni leksikograf kojeg citira Ivan Lovrenović smatra da je „hrvatski jezik ustvari bosanski jezik kada mu se oduzmu orijentalizmi“. Lovrenović dodaje:„ A zašto da mu se oduzmu orijentalizmi kada smo sa njima sasvim lijepo živjeli.“ Bosanski jezik je u Bosni i Hercegovini nominalno zabranjen 1907. godine a kao službeni jezik uveden je srpsko-hrvatski jezik. Pitanje se nameće ̶ kako je moguće zabranjivati nešto što ne postoji? Tako su prisilno iz našeg jezika izbacivani pojmovi i konstrukcije koje su specifikum bosanskog jezika kao što su slovo „h“ i neki orijentalizmi. To ne znači da su Bošnjaci prestali govoriti bosanskim jezikom već da se i na ovom primjeru vidi proces prisilne nacionalizacije Bošnjaka. Sasvim je pogrešno smatrati jezik marginalnim pitanjem jer svaka društvena transformacija i preporod mora početi reformom u sferi jezika. Tako je Konfučije na pitanje: „Šta bi uradio kada bi imao moć“, odgovorio: „ Izvršio bih reformu jezika.“ RELIGIJA Islam je religija velikog dijela Bošnjaka i s obzirom na specifičan historijski razvitak u okviru Osmanske imperije koja je funkcionisala na temelju millet sistema, tj. autonomnosti religija, ona je poslužila kao osnova tvorbe nacionalnih identiteta. Islam u ovom segmentu baštini dodatni potencijal jer je islam ne samo religija već i specifični kulturni univerzum. Međutim, musliman je onaj segment našeg identiteta koji nam osigurava ahiretsko spasenje,a ime Bošnjak nam garantuje ovosvjetsko spasenje. Naime, vjerske zajednice ne mogu tvoriti državu. To mogu samo nacionalne zajednice. Historijski je paradoks da su u procesu ustavnih reformi 1974. godine ulema i iskreni muslimani tražili da se imenujemo Bošnjacima a da su ateisti i komunisti tražili da se imenujemo Muslimanima. Radi se o tome što su i jedni i drugi razumjeli da državu mogu zahtijevati samo nacionalni identiteti. Mi jesmo muslimani na način kao što su to Arapi, Iranci, Turci ili Indonežani koji su muslimani ali sa svojim specifičnostima.Musliman je univerzalna oznaka svih muslimana svijeta a Bošnjak određuje našu posebnost u odnosu na Albance, Turke ili Arape. Zato je suludo i krajnje pogrešno brkati vjerski identitet, tj. islam sa nacionalnim identitetom, tj. našim bošnjaštvom. Bivajući jedno ne prestajemo biti drugo. ZAJEDNIČKA SUDBINA Posljednji element bošnjačkog identiteta jeste zajednička sudbina koja se manifestuje u činjenici jednakog tretmana svih Bošnjaka od naših tzv. komšija. Već stoljećima dijelimo isto iskustvo a takvo svjedoči i naša generacija. I tu je sasvim nebitno da li se radi o Hercegovcu ili Krajišniku, Bošnjaku sa Drine ili sa Save. Svi oni imaju isto iskustvo. Isto iskustvo dijele i oni koji su u različitim političkim i ideološkim opcijama. Ubijani su Bošnjaci: modernisti i tradicionalisti, muslimani i ateisti, Bošnjaci i Bosanci. Taj segment treba uzeti kao validan osnov našeg ukupnog nacionalnog zbližavanja i samim tim usmjeravanja akcije u jednom smjeru. Naša deviza je ̶ BEZ BOSNE NEMA BOŠNJAKA, BEZ BOŠNJAKA NEMA BOSNE!
Posted on: Mon, 23 Sep 2013 19:21:11 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015