Odavno sam odustala, Tražeći ljubav u svima. Nje nema među ljudima , kamo li među zidovima. Nikada neću pobijediti svoje strahove u glavi, Oni će uvijek za mene ostati noćna mora , film u stravi. Ja odavno već odrekla sam se sebe , a vi me prozivate, Eto vam moja glava i moje misli , pa i život moj i uživajte. Jer ja ne znam ja to ne mogu , negdje sam ogriješila dušu, Ali i dalje se molim Bogu. Da molim se da nestane taj crni mrak u mojoj glavi, Da ugledam danje svjetlo , bez mora i stravi. Odakle tko zna tko sam ja , kad sam i sebi samoj ne dokučiva. Skrivena , nedorasla svojim vizijama , skrivam se da ali od sebe sama. Da me krvnik ne nanađe jer ja sam to sebi sama, u meni odavna već, Nečući dama , umorna sam i ranjiva , drugima laka meta , Ali neka čiste samnom svoje dvore ne osjetim ne meni ne smeta. Samo mi žao ljudske tmine , duševne praznine i crnine, Žao mi je što sam sama , nema mene prijatelji davno među vama. Nebitna sam pa i ne primijetite, kad shvatite barem mi svijeću zapalite .!!
Posted on: Sun, 20 Oct 2013 02:21:05 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015