Odličan članak Igora Kostelca o igri koja se vodi u svijetu. Kabalci su ustanovili pravila igre koja su protiv ljudi. Netko to uvidi prije, netko kasnije, a netko nikada. „Ljeto je. Svjestan sam da blog čita mnogo manje ljudi nego inače. Ovo je dobro vrijeme da napišem nešto što neće pročitati veliki broj ljudi. Možda je tako i bolje. Zašto da nekom mladom čovjeku na pragu života, ubijem svaku volju za životom i napretkom, ako napredak uopće i postoji. Čovjek kad dođe do ove spoznaje (do koje sam došao ja ili netko drugi), živi drugačiji život, život koga malo tko može shvatiti.Možda je tako i bolje.To nas ne čini važnijim niti izabranijim od drugih. To nas čini usmjerenijim i bitno nam skraćuje vrijeme gubljenja vremena na nepotrebne stvari. Ovo o čemu pišem prošao sam na vlastitoj koži, ..prepoznao sam na vrijeme (jesam li?) materiju koju bi svaki čovjek trebao saznati mnogo ranije da ne kažem odmah, ali i boriti se protiv nje. Prevarili su nas. Prevarili su nas i vlastiti roditelji, jer su i oni bili prevareni. Ovo seže stoljećima unatrag, ali samo u najboljem slučaju. U reali tu se radi od tisućama godina,..ili možda ne. Možda je netko to jednom prekinuo i prepoznao i suprotstavio se tome, a možda i ne. Tko će ga znati. Stvari funkcioniraju ovako; Postoje tri grupacije ljudi, odnosno četiri. Oni koji su opasni, oni koji nisu opasni i koji su u interesnom krugu i „njihovi”- koji su njihovi igrači koji sprovode kontrolirano program grupacije kojoj pripadaju. To može biti politička stranka, masonerija, religijska grupa, obavještajna zajednica i slično. You name it!! Kako se to odražava u stvarnom životu i što to znači u praksi. Tko su to opasni ljudi? Tko su to bezopasni ljudi? ..i na kraju tko su to „njihovi“? Prodana ili predana nam je teorija da kad nešto dobro radiš i kad si za nešto talentiran da u tome imaš uspjeha. Pa tako npr. ako dobro pjevaš, a uz to si i kompozitor i tekstopisac i sviraš nekoliko instrumenata po tom receptu tvoja karijera je neupitna..No ubrzo u praksi shvatiš da budala koja nema blage veze o ničemu, i koja ne zna pjevati, niti je kreativna duša, ima i postiže značajan uspjeh, dok je tvoje napredovanje – odjednom zaustavljeno i odjednom ne ide dalje. Zaustavi se nakon naglog penjanja i ni makac. Pa tako imamo situaciju da si u svim natjecanjima nagrađivan i odabran kao talentirani i vrlo uspješan u tome, da bi se nakon nekog „ LEVELA“ odjednom pojavila nevidljiva blokada koja te je zaustavila. Ti povećaš trud za 100% ali to nema nikakvog efekta. Da bude stvar još bolja, paralelno sa time, uzdižu se tebi pred nosom face koje blage veze nemaju sa strukom i koje su jučer ušle u posao. O, ..to može biti vrlo frustrirajuće,..ali da ne pričamo bajke…. Postavite sebi jedno realno i klasično pitanje. Da li ste vi ikada kao radnik, čovjek, glazbenik, slikar, glumac ili ne znam što već negdje na nekom važnom natjecanju osvojili prvo mjesto u jakoj i stručnoj konkurenciji,. Ako niste, ..razmislite o tome imate li pravo suditi o ovome što pišem.. Sad zamislite kad ste nagrađivani više puta, ali vi stojite na mjestu, jer je pred vama zid – „njihov“ zid, jer u stvari vi ste opasan, u vama nitko ne vidi ikakvu računicu niti perspektivu s kojom bi proširio svoj plan. Vi ste persona non grata. Što vam preostaje? Što vam preostaje nakon 30 godina guranja glavom kroz njihov zid? Preostaje vam da razmislite da li radite nešto krivo ili se premalo trudite, kad skužite da ne radite ništa krivo i da se 70 puta više trudite od ostalih, nakon toga počnete drugačije razmišljati. Pitate se zašto JA? Zašto on, koji je totalna truba funkcionira besprijekorno – a vi ne? Zašto? Vrlo jednostavno, zato što je on ili bezopasan ili je „njihov“. Tko su to bezopasni ljudi. Sada bih mogao imenovati čitav spisak ljudi imenom i prezimenom, ali čemu ljudima kvariti doživljaj. Bezopasni ljudi, su ljudi koji imaju uspjeha u poslu ili karijeri, iz dva razloga, prvi je zato što nad njima postoji nevidljiva(njima) atmosfera u kojoj su iskorišteni na vrlo prepreden način tako da služe kao poluga s kojom se postižu rezultati na mjestima do kojih se bez njih ne bi moglo doći. U formuli kruha i igara oni služe za onaj dio koji se tiče IGARA, naravno govorim o glazbenicima ne o automehaničarima. Njima se omogućuje da rade nesmetano – pa im se čak i pomaže kako bi se održala poluga s kojom „oni“ manipuliraju. Njihovi igrači su posvuda. Kolač koji imaju podijeljen je na manje komade, kako ga netko ne bi preuzeo jednim potezom, a to znači da u slučaju ili pokušaju preuzimanja kontrole nad ovim o čemu pišem , napadač bi imao 30 protivnika umjesto samo jednog , što mi značajno onemogućava da dobije tu bitku. Podjeli – pa vladaj. Svaki aspekt našeg života strogo je kontroliran. Stvari se ne dešavaju samo u Americi- stvari se dešavaju svugdje, neovisno gdje se nalazite ili živite. Ne postoji nikakav slučajni uspjeh iz garaže – to su njihovi igrači, a ako postoji, što je rijetkost, onda postoji zato da se razvije u nešto nekome korisno(YouTube) pa se onda otkupi velikom sumom novaca i preuzme,. Facebook , Google, Microsoft, YouTube, Apple i masu drugih priča iz garaže – LAŽNE su i služe kako bi naivno tele povjerovalo u takve slučajnosti. Tko su to ONI? Oni su uglavnom židovi, ali ne nužno i direktno involvirani, ali u krajnjoj liniji posjeduju i kontroliraju sve. Imaju svoj plan i svoje puteve,ne uklapate li se u to – vi ste ili opasan ili niste u njihovoj sferi interesa. Zato opstaju mediokriteti i šarlatani – a talenti propadaju. Mogao bih vam nabrojiti bezbroj glazbenika koji su izuzetni glazbenici na svjetskom nivou, a nisu postigli ništa. Zaustavljeni su, ili su shvatili materiju, prošla ih je volja Znate li zašto? Jer bi svojim muziciranjem uništili njihove šarlatane i mediokritete. Osobno, sam došao do jednog nivoa znanja ili levela gdje sam prestao sudjelovati u toj igri. Zaustavio sam se na 75% ,zadržavajući odnos 75% tehnike u u korist 25% duše i osjećaja pri izvođenju muzike, ignorirajući tehničko savršenstvo. Muziciranje (ali ne samo muziciranje)je došlo do takvog nivoa da u tome više nisam želio na takav način sudjelovati. Ponekad je bolje shvatiti stvari ikad – nego nikad. Možemo li se boriti protiv takvih pojava u društvu. Možemo li prave talentirane ljude koji su kroz prošle živote sakupljali znanje, staviti na mjesto koje im pripada i reći ne mediokritetima, ne šarlatanima i ne bezdušnima koji drljaju jazz ili neku drugu muziku ili nekakav posao, jer su tamo postavljeni da drže mjesto, kako ne bi to mjesto zauzeli oni kojima to mjesto pripada. Ne govorim samo o glazbi i sviranju, govorim o svemu, o medicini, umjetnosti, servisima, policiji, politici, mislim na sve aspekte društva. Malo će ih shvatiti što sam napisao jer je većina njihova ili bezopasna. Godi im status popularnosti i „kruha i igara“ a pri tom ne kuže kakvi su pioni i u kakvoj igri. Ništa ne može ubiti, niti zaustaviti to što je u meni,..ni bezopasni ni opasni ni njihovi. Problem je u tome što takav model vara mlade ljude i čine ih da vjeruju da je svijet baziran na kvaliteti i sposobnosti čovjeka.Netko je to shvatio i zaustavio igru na sredini na onom djelu do kuda je bio sposoban doći, jer da je svijet koncipiran na sposobnostima i talentima ljudi, ti isti – bi već odavno završili u ropotarnici prošlosti. S nekim se stvarima rodiš i nosiš ih čitav život. To si ti. Ne možeš biti drugačiji. To je tvoj nivo kojeg si dostigao. Zašto to činimo? Je li to zbog novca? Nije,..odnosno nekima je.. To je zbog toga što smo to mi. Zbog nas. Moj talent i ljubav koju imam prema sebi i onome što nosim u sebi, ne može mi uništiti nitko. To ne mogu uništiti čak ni ja sam. Hodam navečer po gradu i slušam,..i čujem, bezopasne i njihove.. A opasni se smiju i čude, ali ne bezopasnima, ne njihovima,…već ljudima koji ih slušaju i pristaju na to,..prešutno…“
Posted on: Sun, 07 Jul 2013 20:50:14 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015