SPIRITIZAM I PRIZIVANJE DUHOVA Vjerovanje u mogućonost komuniciranja s dušama mrtvih je drevno, a moderna faza spiritizma datira iz 1848. godine. Neobjašnjiva “kuckanja” u kući, micanje namještaja i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguće, samo su od nekih fizičkih fenomena spiritizma. Spiritizam je nauka, tj. istraživanje da li zaista postoji “život” poslije života. Spiritizam je jedini način da se stupi u kontakt sa umrlima koji se sada nalaze u drugoj dimenziji. Moni ljudi koji su bez razmišljanja, iz dosade ili puke znatiželje išli prizivati duhove nisu imali lijepa iskustva. Prizivanje duhova može biti iznimno opasno, jer se mogu prizvati zle duše, a ne one koje se očekuju. Ali, da li je moguće prizvati duhove s onoga svijeta? Mnogi znameniti pisci, istraživači, znanstvenici i političari iz prošlosti iskreno su vjerovali da je to moguće. Iako suvremena znanost neosporava mogućnost duhovnog svijeta, drevene civilizacije i sve religije svijeta smatraju da je duhovni svijet dio naše stvarnosti. Omiljeni jezik duhova je pucketanje, udaranje, kuckanje. Praktičniji duhovi stvaraju spiritističku abecedu. Svakom slovo odgovara određni broj udaraca koji odgovara njegovom mjestu u abecedi. (A=1, B=2, C=3,….Z=26). Duhovne osobe ne razgovaraju direktnos ljudima. Potreban je posrednik, medij, koji će prenositi njihove poruke i materijalizirati njihvoo prisustvo. Sedmero teenagera su prije nekoliko godina iz razonode odlučili prizivati duhove. Nisu znali kog aprizivaju. Jedan od tih teenagera ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij. U početku nisu imali baš puno sreće s prizivanjem duhova. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kući. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo. Prvo su mislili da je sve to samo šala. Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit ćete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto učini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka čaša u kući je popucala. Nakon toga, teenagere je obuzeo strah. Shvatili su da su prizvali zlog duha. Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeće pitanje ponovno je odgovorio „Bit ćete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali. Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se počele događati čudne stvari. Lupanje od ponoći do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. Teenageri su se opet našli i shvatili da im se svima, njima sedemo, događaju iste stvari. Jedne večeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noći, čuo korake kroz kuću, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu u dnevnom boravku kako sjedi u fotelji. Na stolu je plesala kao neka životinja, imala je rogovr na glavi i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i pogledao ga, imao je crvene sjajne oči. Teenager je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se nije mogao pomaknuti. Nakon par sekundi sve je to nestalo. Istu večer se nešto vrlo slično dogodilo djevojci koja je prisustvovala seansi. Čula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivač je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjećaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne dajojo da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo. Teenageri su odlučili poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kući živio je čovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kući ubijen je 1966. Godine, zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i mučenje te djece. Bavio se crnom magijom. Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuće znali čuti navečer plač, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha. Poslije toga teenageri se više nisu čuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo. Da li je sve ovo samo puka slučajnost ili ne, moja je preporukA da ne prizivate duhove jer nikad ne znate koga ćete prizvati. 1980. godine institut za parapsihološka istraživanja primio je obavijest o aktivnosti poltergeista koja traje tri godine. U pitanju je mladi bračni par, Francuz i Španjolka. Poltergeist je privlačio pažnju barem 3 puta tjedno, najčešće pomicanjem predmeta i skidanjem posteljine s kreveta. Mladi bračni par, Thierry i Carla su skoro 3 godine živjeli u strahu, sve dok parapsiholozi nisu primjetili da se 90% slučajeva događa oko Carle. U odrumu je viđala crne duhove, na bedrima su joj se pojavljivali razni znakovi, kao i ispod njenog kreveta. Mnoge knjige na polici bile su okrenuta naopačke, a Thierry je više puta po zidovima i ormarima viđao „nešto“ nalik plazimičkoj masi. To nešto je opsjedalo kuću mladog para, a veoma često je pokazivalo otvoreno neprijateljstvo prema Carli. Često je osjećala kako je nešto udara u trbuh i još češće je imala modrice po licu i nogama, što je susjede navelo na pomisao da je Thierry zlostavlja, o čemu naravno nije bilo ni govora. U kasnijim je istraživanjima Carla priznala da su joj se događale paranormalne stvari te da je jedno vrijeme mogla čak i predviđati događaje. Dvoumljena nije bilo, Carla je centar paranormalnih događaja u njihovom stanu. Nakon mnogo pokušaja istjerivanja i raznih psihogenih metoda, bračni par nije imao izbore. Odlučili su 3 godine života među duhovima prekinuti preseljenjem na daleke otoke Guadalupe. Onog jutra kada su trebali krenuti nestale su Carline putne isprave. Nakon mnogo lijepih riječi, izjava mnogo svjedoka i mnogo natezanja, Carla je ipak uspjela ući u avio. Nakon što je prešla Atlantik i ušla u svoju novu kuću, Carlu je na pragu dočekalo vrlo neugodno iznenađenje - njene putne isprave. Kada je ušla u kuću, na zidu je ugledala crtež veličine 3m x 3m, identičan onime koji su se ranijih godina pojavljivali na njenim bedrima, dok je sljedećeg jutra cijela kuća, ukljućujući, zidove, podove i stropove te čak i namještaj bila prekrivena tim crtežom. TV i radio su se palili sami od sebe, dok je nekolicina namještaja redovito svoje mjesto nalazila na stropu. Kuću su noću oblijetale razne ptice i obilazile čitave kolone svih vrsta životinja. Thierry i Carla bili su na rubu živčanog sloma. Poltergeist je svoj završni udaraca Carli zadao doslovno gomilama voća u glavu, što je bio i njegov zadnji udarac. Sav užas svoje nove kuće Carla je osjetila kroz 2 tjedna nakon što se doselila, nakon ta dva tjedna poltergeist više nikada nije uznemiravo Thierryja i Carlu….. DARK GIRL
Posted on: Tue, 03 Sep 2013 16:04:18 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015