Upalili smo IGNIS FESTIVUS u dolini Neretve i pronijeli ga kroz gradove: Metković, Opuzen, Ploče, Podgradina. Dva Božidara i jedna Božica, Hrvoje, Enerika, Pajo, Ljubo, Pero, Stjepan, Đuro i Darko. Blagovali pjesničku riječ, ugodu razgovora, slike na zidovima galerije, edenske prizore divljine i kultivirane pitomine na Neretvi.Blagovali smo hranu koje se ne bi postidio ni antički ni kraljevski stol: sira, masline, ribe, smokava, povrća, hljeba, junetine ispod peke, suhe govedine, krumpira, riže, tijesta. Sa Zavale gledali u čudesni zeleno -modri pokrov od vode i močvarna bilja, usred kojega brodi bijela crkva, novovjeka Noina arka, noseći spašene duše prema nebu. Život, tisuće njegovih lica oko nas- neprestano brujanje, skladanje, harmoniziranje, prelaženje u oblike i obličja, najveće svemirsko čudo. Bilo je, dakle, posve lako i spontano govoriti poeziju, okruženi Vežinim ožarenim bojama, u Metkoviću, pod starom maslinom na trgu u Opuzenu, u knjižnici u Pločama, uz bruj prelijepo slivenih muških glasova i tiho društvo mrtvih pjesnika na policama biblioteke. S hercegovačke strane, tri su večeri dolazile moje prijateljice- hvala im za takvu odanost i podršku. Ponovili bismo sve, nedvojbeno. Hvala svima, uz naklon i zagrljaj.
Posted on: Thu, 15 Aug 2013 09:59:40 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015