Zovem se Marina imam 27god. Dobro sam građena i sve, ali volim grah nakon kojeg imam užasne vjetrove, smrde ko rafinerija u Bosanskom Brodu, i ova priča počinje ovako; Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se . Kada je postalo jasno da ćemo seoženiti, odlučila sam prestati jesti grah. Nekoliko mjeseci kasnije, namoj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s pos la. S obzirom da sam živjela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala pješačiti kući. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu krčmu iz koje se širio miris graha i ja jednostavno nisam mogla odoliti. Pošto sam imala pred sobom još dugo pješačenje, predpostavila sam da ću se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kući . Ušla sam u krčmu i za čas posla sam sredila tri porcije graha. Kada sam nastavila pješačiti, potrudila sam se osloboditi plinova. Kad sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao; - Draga, imam iznenađenje za večeru! Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do stolice za stolom za večeru. Sjela sam, i baš kad je htio da mi skine povez, zazvonio je telefon. Natjerao me je da mu obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otišao da se javi. Grah koji sam pojela je još uvijek radio i pritisak je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagla se na jednu stranu i pustila jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kada kamion s gnojem, prolazeći pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i žustro odpuhala smrad. Zatim sam se nagla na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori od kuhanja kupusa. Naćulivši uši na telefonski razgovor u susjednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam jos nekoliko brzih kružnih pokreta salvetom da raspušemsve, vratila salvetu na krilo i uz osjećaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo. Lice mi je sigurno odavalo najneviniji moguć izraz kada se moj muž vratio i ispričao se što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uvjerila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedeli za stolom u glas je uzviknulo; - Sretan rođendan! Pala sam u nesvijest. LIKE STR.--->Luđački vicevi 18+
Posted on: Tue, 17 Jun 2014 17:40:21 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015