k vragu i pjesma u kojoj se nitko ne prepozna...i ne čita ju kao svoju... Mrzi me Zaboravih se na verandi gdje ispijam kavu i snatrim sreću u nekom paralelnom svemiru daleko boljoj stvarnosti negdje gdje s tobom učim što je ljubav što je svađa što je pjesma a ti, i ti režiš na moj osmijeh i volimo se tako još i više daviš me rukama koje miluju gitaru nježna si i gruba znamo se u atom putujemo k zelenim piramidama a kad nas dotakne snijeg ostavljen na pragu svijeta poljubiš me i mrziš me toliko da zaljubljeno plačeš i ja plačem s tobom jer mrzimo se jednako baš kao što se voli tamo onkraj gdje sve miriše na ljiljane gdje zaboraviš tko si i što si gdje si samo ti gdje smo samo mi grubo me miluj mrzi me da se volimo snažno... Rab, 13.7.2013.
Posted on: Sat, 13 Jul 2013 11:29:29 +0000