Владимир Васић-Васке :Otići ili ostati? Pitanje koje često, mi mladi, ali i oni nešto stariji i ozbinjniji postavljamo sami sebi. Društvo u kojem živimo nije, niti treba da bude "statično", naprotiv, treba stalno da se unutar njega vrše određene promjene, da ga mjenjamo, na bolje naravno, stvarajući što bolji ambijent za život sebi i drugima.društvene okolnosti u današnjem vremenu su jako teške i često ne idu "na ruku" nam mladima. Položaj i status nas mladih, u Bosanskohercegovačkom društvu, nije baš na zavidnoj razini. Država kao što je Bosna i Hercegovina, složena, takva kavka je, "siroče" nekadašnje velike majke Jugoslavije, postsocijalistička republika, koja je kao i ostale članice Jugoslovenskog "idealizma" zagrizla mamac demokracije i ušla u tranziciju, odnosno u prelazak iz jednopartijskog u višepartijski sustav, tj. iz komunističkog uređenja u demokraciju, jedna je od bivših EH JU republika koje imaju konstantan odljev stanovništva, pogotovu mlađih ljudi. prirodni Prirast je i tako jako slab, natalitet u odnosu na mortalitet je jako mali, i kad se svemu tome dodaju stalne migracije, i odljev stanovnišva, dolazimo do činjenice da nas je sve manje i manje., iz dana u dan. Činjenica koja je za svako društvo, pa i ovo naše Bosanskohercegovačko, pogubna. U bivšem socijalističkom sustavu društvena zajednica je vođena na sasvim drugačiji način nego što se to radi danas. Laički gledano, idealno društvo, idealna država. Međutim, daleko je i taj sustav bio od idealnog. Bosna i Hercegovina, dijete, siroče, koje je izgubilo majku - Jugoslaviju prepušteno je samo sebi. Odlična paralela se može povući između djeteta koje ostaje bez roditelja, bez igdje ičije pomoći, prepušteno samo sebi, kreće da se bori kroz život, i Bosne i Hercegovine, djeteta koje je izgubilo majku, Jugoslaviju. Baš takva je i Bosna i Hercegovina, kao i dijete naviknuto na pomoć od strane roditelja, sve svoje brige i probleme je prepuštala majci - Jugoslaviji - toj političkoj i vojnoj svjetskoj sili tih vremena. Međutim, kad je ostala bez potpore, i sama krenula graditi novi život, na samom početku svoje individualne akrijere susreće se s ogromnim problemima, svi znamo s kakvim posljedicama i ožiljcima je izašla iz tog mračnog razdoblja. To isto dijete, u povojima, uhvatio je ratni vihor. No, i ta teška ratna vremena su nekako prošla, sad već su iza nas, pune stranice povijesti, nekako kao da su baš ta vremena prekalio to isto dijete i ocelicili ga, da bi danas stasalo u odraslog čovjeka u formiranu ličnost, da bi napunilo dvadeset godina od postojanja, od samostalnosti. Osnov svake države, svake društvene zajednice, pa i onih najranijih primitivnih (rodova, plemena) u prvim oblicima svoga nastajanja i razvoja, jesu resursi za život, ili modernije rečeno jaka i stabilna gospodarstvo, ekonomija, što je stup tog dijela moderne države i moderne društvene zajednice. U modernim društvima, naravno, bitan faktor igra jaka i zdrava obitelj, kao glavni stup i nositelj opstanka svakoga pojedinca odnosno grupe koja sačinjava društvenu zajednicu ili državu. Dakle, obitelj kao glavna stanica društva, predstavlja glavni preduvjet za daljnji opstanak i širenje društvene zajednice. Vrlo složen, pa donekle i nerazumljiv, državni aparat u zemlji kao što je Bosna i hercegovina, neiscrpna je tema za mnoga znanstvena istraživanja i ispitivanja, naročito sociologa. Problem naše države tj. Bosanskohercegovačkog društva, pored ostalih, svakako jeste i "odljev mozgova". Provlima s kojim se suočava naša zajednica može imati dalekosežne posljedice na čitav sustav, ako se ozbiljno ne uhvatimo u koštac s tim problemom i prije svega političkim metodama stopiramo urušavanje društva, na jedan vrlo specifičan način, a to je konstantan odlazak mladih ljudi "preko granice ". no, međutim, ne smijemo lopticu prebacivati samo na političare, moramo i mi, kao punopravni članovi društva u kojem živimo, da se uhvatimo ukoštac s problemom. Svaki od nas je odgovoran za funkcioniranje sustava, svako odstupanje znači nefunkcioniranje sustava. -Duži period sam, u srednjim pkolama, držao edukativna predavanja na razne teme vezane za mlade ljude. Na svakom od predavanja, trudio sam se da s mladima tj. onima koji su bili prisutni na istim, razvijem što bolju komunikaciju. Protiv sam onog suhoparnog sustava "Odašiljač prijemnik" bez povratne informacije. Trudio sam se da s njima uspostavim uzajamnu komunikaciju, da se ne svodi sve na moju priču i njihovo "blijedo gledanje". Moram priznati, u tome sam i uspjeo, naravno ne sa svima, ali dobar dio njih su bili odlični sugovornici. Ne tako rijetko smo pričali io budućnosti, što dalje, gdje nastaviti školovanje, što poslije školovanja itd.. Na žalosot, veći broj mladih ljudi gleda na zemlju u kojoj živi pesimistično. Mladi pretežno smatraju da ovdje nema budućnosti za njih, da je spas u tamo nekoj "obećanoj zemlji". no međutim da li baš idealno stanje tamo, negdje, izvan granica naše zemlje!? Bojim se da nije. U velikoj smo zabludi ako mislimo da je tamo negdje, ni sami ne znamo gdje, samo ne ovdje, bolje. Prva asocijacija na odlazak, za mene mladog čovjeka, koji ima planove da ostane u ovoj državi, pridonijeti njenom razvoju, da se živi i radi ovdje, jeste "bježanje od problema". Zašto bježati? Zašto pakirati kofere kad malo zagusti? Od toga nema ništa. Ta obećana zemlja koju u svojim glavama zamišljaju oni koji žele pobjeći odavde, puno je gora, siguran sam, nego li je naša BiH! Bosna i Hercegovina je unatoč svim problemima s kojima se susreće dobra zemlja, može se ovdje sasvim normalno živjeti, samo ako se budemo borili sa nju, za promjene, za nas mlade ljude, za budućnost. Ali, bježanjem, to se ne radi. Prije svega, nije ni malo fer ni korektno, školovati se ovdje, država, ta ista Bosna i Hercegovina (gledajući u cjelini, zanemarujući etintet, federaciju i distrikt) nas školuje, i mi, kao obrazovan kadar napuštamo je i odlazimo u tuđinu. U moru problema koji nas ovdje okružuju moramo gledamo bar one male sitne trunčice optimizma. Moramo se hrabro boriti za ono što je naše, ono što nam pripada. Upravo se naša država susreće s tim ogromnim problemima, što tako olako gubi svoj školovan i profesionalan kadar. Naravno, veliku odgovornost ima i čitav sustav, ali moramo biti svjesni činjenice da ništa ne postižemo niti ćemo postići ako se ne budemo borili. Ovdje su nam preci sjeme posadili, grobove ostavili, vjeru sačuvali, plamen ljubavi upalili, običaj itradiciju nastavili, i tebe i mene rodili, ovdje smo prve korake učinili, prvi zrak udahnuli, ovdje treba da služimo, i da radimo, a ovdje treba i da umremo. Ne treba bježati nigdje. Otiđi, vidi, zaradi, ali se vrati. Ne treba nam to da školovan kadar masovno odlazi, ne želeći da bar pokuša ovdje raditi nešto. Naša industrija treba trpjeti jer nemamo stručnjake, a nemamo ih ne što nam je loš sustav obrazovnja, nego što su "robovi tuđinaca". Ako si već mlad, pametan, perspektivan, ambiciozan, stručan, ostani ovdje, potrudi se i promjeni nešto, zasigurno ćeš uspjeti uz trud i rad. Posluži kao primjer. Ne odlazi, ne pakuj kofere. Stranci upravo koriste probleme unutar države, love u mutnom, i na jeftin i jednostavan način uvoze obrazovan kadar, ne zato što nas vole bi nam pomogli, nego da bi sbe učvrstili i ojačali. Zar trebamo činiti zemlju tuđinaca boljom i ajčom, a svoju urušavati i na koljena bacati. Ne treba nam to. Prije nego što spakuješ kofere, čekaj, razmisli. Prije nego li kreneš, okreni se i pogledaj što napuštaš, a gdje odlaziš! Lijepa je ovo država, bogata neobičnim bogatstvom koje zasigurno nećeš naći u tuđini. Dobri ljudi ovdje žive! Dovoljno je i dugačka i široka da svi u njoj živimo, bez problema! Moj odgovor na pitanje "Otići ili ostati?" Glasi - Ostati i boriti se! *@ldin*
Posted on: Sun, 04 Aug 2013 14:12:00 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015