I sin pomalo shvaća kada otac iskreno i od srca govori da se ostavi svake ideologije uključujući i navijanje ako sebi u životu želi dobro. Kada mu govori, kada je napokon pukao nakon toliko godina, kada iz njega izleti. Da se ostavi navijanja, tog jebenog navijanja, ma da se ostavi te jebene ideologije, bilo koje ideologije, da odjebe ideale. Da zaboravi na ideale. Otac možda ne kuži tu ljubav, tu strast. Ne kuži navijanje, ne kuži taj svijet, ne kuži pobjede i poraze, ekstaze, koreografije i navijačine ali on zna što je ideologija na ovim prostorima, zna što na šugavom balkanu znači kad se uhvatiš ideologije. Zna da je svejedno, zna da će i sin biti od strane sustava označen kao drugačiji, izdan, prodan, prokazan, prožvakan, osuđen i optužen na njegovoj razini, na navijačkoj razini. I svjedočimo tome zadnjih godina. Svjedoci smo stotinama i stotinama zabrana, stotinama i stotinama privođenja i tretiranja svakog navijača kao najvećeg ološa i smeća. On zna da je pitanje vremena kada će stići optužnica sa njegovim imenom. On zna da ga čeka lisica na rukama jer već je prodan samo je pitanje dana kada je tempirana naplata. Sa tim se polako mora pomiriti jer ne može to promijeniti ali boli ga i ono što vidi a to je da mu i sina gaze. Gaze jer je navijač. Jer je drugačiji od prosjeka. Jer svaki vikend uzme šal u ruke, izađe iz stana i ode tih 90 minuta da navija. Da se druži sa svojim prijateljima, da zajedno pjevaju najljepše pjesme svom klubu kojeg toliko vole.
Posted on: Tue, 13 Aug 2013 21:39:15 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015