Piše: Andrej Nikolaidis Ove je nedjelje građanka Suzana Kovačević Vuksanović iz Herceg Novog u Crnoj Gori javnosti uputila pismo u kojem je navela da su njena prava, kao i prava njene porodice, ugrožena zbog nehumanog i necivilizacijskog postupka komšije Alije Ljana. Pa da vidimo, kakvu je to necivilizacijsku nepodopštinu koja ugrožava druge počinio Alija Ljan? Da prostite – zaklao je kurban, jer je bio Kurban-bajram, a on je musliman. Najčitanija crnogorska dnevna novina Dan tekst o tome donosi pod naslovom koji upućuje na Ljanovo divljaštvo: Ovce kolje na kućnom pragu. Novinar Dana je u napadu istraživačkog novinarstva čak nazvao i policiju, valjda da provjeri je li klanje kurbana kriminalni čin. Balkan ili Švajcarska? Kako piše, “iz policije nam je saopšteno da dokle god Alija Ljan tretira životinje na takav način u svom dvorištu to je u nadležnosti veterinarske inspekcije, mada bi mogli ispitati da li ima elementa narušavanja javnog reda i mira, što je opet teško dokazivo. Molim? Klanje kurbana u svom dvorištu je u nadležnosti veterinarske inspekcije, a možda je i narušavanje javnog reda i mira? Čekaj, čekaj: je li ovo Balkan, sa vjekovnom tradicijom Kurban-bajrama, ili neko selo u Švajcarskoj, gdje se prvi put sreću sa islamom, pa stvar doživljavaju kao komunalni problem? Naravno, u zimskim mjesecima širom Crne Gore domaćini u svojim dvorištima kolju svinje, ali niko zbog toga neće zvati policiju. Eto kakvo je vrijeme došlo: čovjek može zaklati kurban a da ga niko ne uhapsi. Pa ti podiži djecu u takvom svijetu... Građanka koja osjeća da su joj prava ugrožena kaže kako komšija životinje ubija sjekirom. I to ne samo povodom islamskih vjerskih praznika, dodaje. Dajmo riječ Danu: Naglašavajući kako poštuje svačiju vjeru i običaje, Kovačević Vuksanović ističe da ni ona, a ni njene ostale komšije nijesu dužni da posmatraju klanje i dranje ovaca na udaljenosti od tri metra. Evo zašto je zabrinuta građanka riješila da se obrati za pomoć javnosti: Ne želim nikome da osporavam vjeroispovijest i običaje, ali su zbog njegovih nehumanih postupaka ugrožena prava moje djece koja imaju sedam i devet godina. Naša i kuća Alije Ljana je udaljena najviše tri metra, a njegovo dvorište je odvojeno samo zelenom ogradom. Djeci ne smijem da dozvolim da izađu iz kuće kada on ubija, kravu ili ovcu, jer to radi u dvorištu, a moj stan je na spratu i moja ulazna vrata gledaju na njegovo dvorište. Svaki udarac sjekire čujemo u dnevnoj sobi. Priveže, recimo, kravu za stub od struje i onda je ubije sjekirom. On to radi često, ne samo za vjerske praznike, veli. Alija Ljan u odgovoru kaže: Dana 15. oktobra slavio sam Kurban-bajram, kako to običaj i tradicija nalažu, zaklao sam jagnje čije sam meso podijelio rodbini, prijateljima i siromašnima radi spremanja bajramskog ručka. Najiskrenije mi je žao ukoliko sam ovim činom ugrozio prava moje komšinice Suzane Kovačević Vuksanović... U svim objavljenim tekstovima, stiče se utisak da ja u mom dvorištu svakodnevno ili često ubijam razne životinje, što je apsolutna neistina, pa moram da naglasim da jedino zakoljem jagnje povodom Kurban-bajrama i Đurđevdana kao nacionalnog praznika Roma. Uzimajući u obzir da u naselju gdje živim i ostale komšije za njihove slave i pripreme zimnice isto rade u njihovom dvorištu, nisam smatrao da će to predstavljati problem mojim komšijama. Zašto je zanimljiv ovaj slučaj, zašto ovdje nalazimo nešto više od običnog komšijskog koškanja? Ovdje jasno vidimo kako politički korektni novogovor, ma koliko umiven i pripodobljen briselskim standardima bio, ne uspijeva sakriti istinski sadržaj onoga što se govori. Dan je novina koja je potrošila tone štamparske boje na odbranu Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i njihove pravedne borbe (vidjeti antologijski članak o hapšenju Ratka Mladića, pun lirskih pasaža poput ovog: “Zavičaj tihuje i strahuje - Muk, tišina i nevjerica pritisli su juče Božanoviće, rodno selo Ratka Mladića. Gorčina na licu, suza u oku...”). Prava linija vodi od tihovanja za Mladićem do opisa Kurban-bajrama kao “klanja ovce na kućnom pragu”. Napokon, danas su svi politički korektni. Srpski biznismen Milan Beko kaže ovih dana ovako: U saopštenju SPS-a od juče nalazim prijeteći govor mržnje i podsticanje na javni progon. Zabrinut je što je to tako. Ističe da je, kada je on gostovao na televiziji Pink, bio politički korektan prema SPS-u, prije svega prema njenom lideru Dačiću. U slučaju Beko radi se o prostoj stvari: hoće li ga ili ga neće uhapsiti. Ali čak se i to pitanje prevodi u retoriku koja podrazumijeva pominjanje govora mržnje i političke korektnosti. No vratimo se klanju ovaca na kućnom pragu... Oni koji poznaju povijest filma naježiće se na opis vjerskog rituala kao nehumanog i necivilizovanog. U filmu Der ewige Jude reditelja Fritza Hipplera, propagandnom uratku koji se smatra najotrovnijim antisemitskim filmom ikada snimljenim, antisemitska histerija narasta iz kadra u kadar. Hipplerova otrovna vještina tako je velika da se i dan-danas u filmskoj teoriji navodi bojazan da bi slobodno prikazivanje Der ewige Jude, u svijetu nakon Holokausta moglo imati opasan učinak. Poenta Avatara Hippler ređa sekvence koje u gledaocu trebaju stvoriti mržnju prema Jevrejima, mržnju i gađenje tako veliko da se njihovo uništenje počne smatrati zasluženim. Vrhunac filma, krešendo Hipplerova antijevrejstva dolazi na kraju, kada on prikazuje nehumani odnos Jevreja prema životinjama, kroz snimke shechita, ritualnog klanja krave. Prizori iz klanice treba da opravdaju prizore iz koncentracionih logora, koje će svijet vidjeti nekoliko godina kasnije. Prikazana patnja životinja zamišljena je kao posljednji argument tezi da Jevreji ne zaslužuju da postoje. Uzgred budi rečeno, Avatar Jamesa Camerona, jedan od najgledanijih filmova svih vremena, ima gotovo identičnu poentu, s tim što u tom filmu mjesto onih koji zaslužuju da nestanu, umjesto Jevreja zauzima čitava ljudska vrsta. Umjesto prizora klanja koje je koristio Hippler, Cameron prikazuje način na koji ljudi uništavaju šumu – način na koji koljemo stabla otkriva zločinački karakter naše rase. Budući da je tako, mora se pribjeći totalnom rješenju: svi ljudi koji nisu ubijeni u borbi biće protjerani sa planete Pandore. Naravno, u Avataru je ideja da su ljudi gamad od koje svijet treba etički očistiti saopštena politički korektnim jezikom. Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere
Posted on: Sun, 27 Oct 2013 17:51:14 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015