Prema statistici koju su vodili Vladimir Rankovic i Milica - TopicsExpress



          

Prema statistici koju su vodili Vladimir Rankovic i Milica Ignjatovic kada su isli kolima u Krnjacu, od Valjeva do skole ima 228 km, ako dodam dva i po km otprilike, koliko nedostaje do skole po ovoj mapi, jer puta na njoj nema, znaci da se ne uklapamo u nekih 9 do 10 km! Kratak opis putovanja: Krenuo sam oko 6:15 iz Valjeva, iz kluba. Prvu kracu pauzu sam napravio u Pozegi, da bi svratio u prodavnicu da kupim sok i dve banane (5 minuta). Yatim sam na pumpi u predgradju Uzica pojeo sendvic, popio sok i obnovio rezerve vode, sto je bila prva duza pauza (30 minuta). Usledio je uspon na Zlatibor, a nakon toga, posle predjenih 10ak km od centra, napravio sam drugu kracu pauzu (10 minuta). Na 5 km od Kokinog Broda sam svratio u restoran pored puta gde sam pojeo telecu corbu i salatu (30 minuta). U Kokinom Brodu sam se zadrzao u vulkanizerskoj radnji 5 minuta, gde sam dopumpao zadnju gumu. Iz Kokinog Broda sam se uputio putem koji vodi ka Pribojskoj banji i Priboju. U Pribojskoj banji sam se zadrzao 10 minuta, pored izvora sa termalnom vodom, gde sam se osvezio i sipao vodu. Nakon spusta u Priboj, nastavio sam putem koji ide desnom obalom Lima, ka Bosni i Hercegovini. Na granici nije bilo guzve, sam na prvom nasem punktu, gde je bilo manje guzve, na ostalim punktovima sam prosao bez ikakvog zaustavljanja. Nakon ulaska u Bosnu, vozio sam odlicnim putem dolinom Lima, sve do Ustibara, gde sam skrenuo desno ka Sastavcima. U Sastavcima sam sreo Jesu, Marka i Mariju, koji su krenuli nazad u Valjevo, u lokalnoj krcmi sam se druzio sa njima jedno 25 minuta, do pola sata, nakon cega je usledio uspon do Krnjace, od nekih 26 kilometara. Predeli kroz koje vodi put (preko Velike Golese, Sutjeske i Bucja) su nestvarni, tako da sam zaista uzivao vozeci se tuda...Oko 20:35 sam stigao do raskrsnice gde se skrece za Krnjacu i skolu, mrak je polako poceo da pada. Prateci putokaze za istrazivacki kamp, stigao sam u skolu nakon 30ak minuta, s tim sto sam veci deo puta prepesacio (bajs sam vozio dok je bilo asfalta, nekih 300 metara od skretanja otprilike). Vreme je bilo oblacno, mestimicno je tu i tamo pala i neka kap kise, Sunce se pojavilo negde na pola puta od Kokinog Broda do Priboja, nakon cega je, do kraja puta, bilo savrseno za voznju. Temperatura nije presla 22 C. Na kraju, ovu avanturu posvecujem bratu Dusan Devic, kome je taj dan bio rodjendan, i njegovom tati, koji nas je prerano napustio nekoliko dana ranije... Bilo je to jedno zaista neverovatno i divno iskustvo! ;) =D
Posted on: Wed, 07 Aug 2013 23:17:29 +0000

Trending Topics



Recently Viewed Topics




© 2015