Lisabon. Hotel pun komunistima iz cijele Europe. Ne mogu pušiti u sobi pa sjedim u baru hotela i trckam po laptopu. Svuda oko mene komunisti. Podsjetilo me to na scenu ovaj i piša crveno iz REDS Warrena Beattya. Slušam razgovore, razne anegdote se čuju sa svih strana. Pričaju ih stariji mladima; Znaš li kako je Lenjin imao vremena za čitati? Rekao je ženi da je kod ljubavnice, ljubavnici da je kod žene pa otišao u knjižnicu. Mnoge anegdote su mi poznate, pogotovi vicevi Radio Erevana. Puno se spominje Marx , nešto teorije, više fantazme. No uvjerenja su tu, snovi o boljim društvima, pravednijim državama, sustavima. Osjećam se kao stranac. Nije mi prvi put. Cijeli dan sam proveo na zasjedanju Političkog odbora Vijeća Europe. Proširena je sjednica pa je u dvorani bilo 80tak ljudi. Na agendi je dominantna tema promjena na južnom mediteranu i bliskom istoku. Redaju se izvještaji; Jordan, Sirija, Egipat, Maroko, Tunis, Alžir... Zatim zahtjev Kirgistana za pridruženo članstvo u Vijeću Europe pa do kraja redovni posao odbora. Puno pripreme, koordinacije, rasprava... U pauzama se družim i pričam s kolegama, u pravilu socijalistima, ali imam dobre kolege i s radkalnije ljevice kao i iz EPP-a i ALDE-a. Za večeru nas sve dovode u Portugalski parlament na druženje. Lisabon je jedan od nekoliko europskih gradova iz kojih se vladalo u nekom trenutku u povijesti velikim dijelom svijeta. Pariz, London, Madrid, Lisabon... Možda još i Rim spada u te gradove, ali to je otprilike to. Portugalski parlament ne skrivu tu moć iz prošlosti. Slike osvajanja koje slave kolonijalizam djeluju pomalo nadrealno... Na kraju dana dolazim u hotel, a u njemu europski komunisti. Iz torbe mi vire materijali i parlamentarna akreditacija pa su me otkrili da sam političar. Socijaldemokrat - objašnjavam i polako se počinjem družiti sa skupinom najbližom sebi. Ruskinja, Finac, Francuz, Čehinja, Armenac, Poljak, Britanka i ja za stolom. Opušteno, ali se i dalje osjećam kao stranac jer ne djelim njihova uvjerenja. Ide runda viceva, pomalo slab repertoar Radio Erevana pa... U stvari sam trebao samo napisati vic koji sam ispričao, koji mi je jedan od dva najbolja Radio Erevana. Svidio im se, pomalo kiselo, ali im se svidio... Teški su mnogi vicevi prošlih vremena... ---- Dobročudni Rus izlazi ujutro u svoje dvorište i osjeća kako ga sunce grije svom toplinom. Namješta se u ležaljci i žmiri dok ga sunce obasjava. Uživa. Sunce ga pita dobročudni Ruse, da li ti je lijepo, griju li te moje zrake?, a on odgovara da, prekrasno je. Poslijepodne dobročudni Rus ponovo izlazi u svoje dvorište, kojeg zapravo nema i namješta se u ležaljci da ponovo uživa u suncu. Leži i žmiri, a sunce ga obasjava i ponovo ga pita dobročudni Ruse da li ti je lijepo pod mojim zrakama?, a on odgovara da, prekrasno je. Nastavlja dobročudni Rus raditi nešto po kući pa pred zalazak sunca odluči ponovo izaći u dvorište uhvatiti zadnje sunce. Namješta se u ležaljci, žmiri i želi uživati. No sunce ga više ne grije niti mu progovara pa on otvara oči i pita sunce moje, zašto me više ne griješ, zašto tvoje zrake više nisu tople?, a sunce odgovara ja sam sada na zapadu. ----
Posted on: Fri, 08 Nov 2013 23:38:21 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015