Moj zivot Gledao sam sjenku jednu Gdje stazicom uskom bludi Kroz mrak noći neizvjesne; Tjerala je klika ljudi. I bježaše žurno ona Od te klike – pustog ruga, A o pleću visio joj Težak teret – crna tuga. Bl’jedo joj je lice bilo Kao listak svehle ruže; Crna kosa lepršala Slična tmini moje duše. U dubini mutnog oka Drht’o odraz ljutih rana, Baš k’o iskra kad se gasi U pepelu zapretana. U vrh usni kočio se Hladan osmijeh poput leda, U njemu se zrcalio Gorak život – sama b’jeda. Gled’o sam je kako hrli, Kako uskom stazom bludi, Da ne čuje buku sv’jeta, Da ne sluša viku ljudi. S očiju je pogled žudnje U visine plave slala: Ljubila je vječno nebo, A zemlju je prezirala! Da, mrtav je za nju bio Car zemaljski i ljepota Da si zdravo, sjenko slaba, Vjerna sliko mog života. (Ovu pjesmu je napisao čovjek sa slike od 50 konvertibilnih maraka)
Posted on: Tue, 16 Jul 2013 13:36:36 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015