Pjesma stvorova sv. Franje Asiškoga Pjesma brata Sunca - Cantico delle creature Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri! Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki. Tebi to jedinom pripada, Dok čovjek nijedan dostojan nije Ni da Ti sveto spomene ime. Hvaljen budi, Gospodine moj, Sa svim stvorenjima svojim, Napose s bratom gospodinom Suncem. Od njega nam dolazi dan I svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno; Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja. Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama Koje si sjajne, drage i lijepe, Po nebu prosuo svojem. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po bratu našem Vjetru. Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini I svakom vremenu Tvojem Kojim uzdržavaš stvorove svoje. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestrici Vodi: Ona je korisna, ponizna, draga i čista. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po bratu našem Ognju Koji nam tamnu rasvijetljuje noć, On je lijep i ugodan, silan i jak. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestri i majci nam Zemlji. Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje I podnose rado bijede života. Blaženi koji sve podnose s mirom Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom. Hvaljen budi, Gospodine moj, Po sestri nam tjelesnoj Smrti, Kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu, A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj, Jer im druga smrt nauditi neće. Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, Zahvaljujte Njemu, služite Njemu Svi u poniznosti velikoj! Kad je 1225. godine na vruće molbe svoje braće koji su bili zabrinuti za njegovo zdravlje napokon pristao da se malo odmori - jer je on i poslije stigmatizacije mislio samo na to kako će drugima koristiti - odabrao je za odmaranje samostan sv. Damjana gdje su onda živjele sv. Klara i njezine sestre. Uz crkvicu je bilo i malo “mjesto” za braću koja su se brinula za sestre. U vrtu je sebi dao napraviti kolibicu od šiblja i granja. U njoj se “odmarao”. Ja ne znam, ali stari životopisci opisuju prilično obeshrabrujućim načinom taj Svečev “odmor”. Divni su bili časovi Božje utjehe, kad je Franjo u dubokoj molitvi i razmatranju tonnuo u moru Božjih otajstava; Divan je bio i onaj kutić zemaljskog raja gdje se na obronku Subasija, u šumici borova i maslina nalazio sv. Damjan. Ali strašna je bila očinja bolest, koju je Franjo donio s istoka i koja ga je sve više mučila; vrlo su bolne bile i druge njegove tjelesne patnje, a rane su često krvarile. Po noći čopori štakora smetali su ga u snu... I upravo poslije jedne od tako strašnih noći kada mu se činilo da neće izdržati, kad se u jutro pojavilo sunce sa svojim zrakama i pozlaćivalo Franjinu kolibu, neka sveta radost obuzme njegovu dušu i iz njegova srca provre neka radost i besmrtna pjesma koja će zanositi vjekove. Toma Čelanski nazivlje ovaj Franjin Hvalospjev: Pjesma Stvorova (2 Čel 161, 213), no Svetac je volio da ga zovu: Pjesma brata Sunca (tal. Cantico di frate Sole). I odsada je vrlo često htio čuti je pjevati. Zamolio je pjesnika, brata Pacifika, koji je nekoć u svijetu bio postigao odlikovanje i naziv “Kralja stihova”, da pjesmi dade napjev, pa da braća idući po svijetu pjevaju tu pjesmu - molitvu. Ovdje bih želio spomenuti kako mnogi kod nas krivo citiraju pjesmu sv. Franje kao: Pjesma bratu Suncu... Nipošto! Sveti Franjo je tu svoju jedinu na talijanskom jeziku sačuvanu pjesmu spjevao na čast Bogu, pozivajući stvorenja da Ga zajedno s njim slave. A jer je od svih neživih stvorenja najviše ljubio s u n c e - koje nazivlje “messer lo frate sole” tj. gospodin brat sunce - njega prvog i poziva kao predstavnika stvorenja da slavi Gospodina. Tako je i pjesmi dao ime: Pjesma brata Sunca (genitiv, a ne dativ!!).
Posted on: Fri, 04 Oct 2013 09:18:15 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015