Tužno je to.Znaš ono,kad ti kažu "Stavi osmjeh na lice,nek vidi da si sretan/sretna"? I zapitaš se,ima li to smisla.Lažan osmjeh je gori od tužnog lica.I ne znam kako se mogu pretvarati da su nešto što nisu,lažno se predstavljajući.Upoznao sam osobe koje su cijelu plaću potrošile na skupu odjeću,u tome hodali ulicom.Naravno da torba od nekoliko stotina eura privlači pažnju,cipele također...ali ta osoba danima u džepu nema ni za jednu kavu... I zar nije to žalosno nekako,kao i s tim lažnim osmjehom,zar nije tužno da puštaš ljude da žive u jednom uvjerenju,a ti znaš pravu istinu? Blago rečeno,lažeš i varaš samog sebe... U ljubavi isto tako... Srce kaže jedno,a mozak drugo.I negdje na sredini gdje se sukobe,tu nastaje čvor... I to obično bude onaj osjećaj u vratu kojeg je tako teško progutati... I na kraju,varaš samog sebe,i samog sebe patiš... Radije pokaži suzu u očima,pa nek vide... Jer onog dana kad dođe osmjeh na lice,znat će svi da nije lažan,kao ni suze... A najbolje od svega,znaš da nisi sebe slagao...
Posted on: Tue, 06 Aug 2013 09:22:37 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015