ŠKRTA ZEMLJA Tvrde naravi meka srca Nježnon rukom gojena Toplin mlikon vlaške majke dojena Čuvana sigurnon rukom ćaćine muke Oćutila je što su bajke i muške ruke Ponilo je laka tila u zemlje čudesa Sa kamena odletila jedna poetesa I ubrala prepupane orošene ruže Sijane u plodnoj, a ne škrtoj zemlji Pitajuć se stalno kada će se vratiti sebi Valjala se u hladnoći svile Pijane su njene noći bile Ne znajući što su njene želje od nje tile Dok su joj dušu s izvora pile U srcu joj škrta zemlja škrtarila tilon Sanjanjući jednog jedinog prid oltarom u bilon Ne želeći ljubav diliti bilo s kim samo jednin dilon Naslonjena na ljubav zaručena samoćom Vratila se škrtoj zemlji Da je natopi toćon ljubavi svitle Kao kad je bila majčino dite Nela Servantes Pamuković
Posted on: Tue, 25 Jun 2013 09:27:26 +0000