....Aminokiseline predstavljaju krajnji proizvod razgradnje proteina (ili hidrolize). Neke od njih, koje se nazivaju esencijalne ili neophodne aminokiseline, ne mogu se proizvesti u organizmu, već se osiguravaju putem prehrane. Aminokiseline koje u organizam dospijevaju putem prehrane nepromijenjene prolaze kroz stijenku crijeva u krvotok. Odatle mišić apsorbira samo određenu aminokiselinu koja mu je potrebna za izgradnju proteina. Prema tome: • u periodu obnavljanja, u krvi mora postojati spektar aminokiselina koje su neophodne za anabolizam proteina, • proteini, naročito esencijalni, moraju se osigurati odgovarajućom vrstom hrane u dovoljnim količinama. Sportaši koji se bave dizanjem utega i bacanjem kugle, tj. sportovima u kojima je mišićna snaga dominantna motorička sposobnost, trebaju unijeti najmanje dva grama proteina po kilogramu tjelesne težine. Dok udarno treniraju sa vrlo velikim opterećenjem, vrhunski sportaši dnevno trebaju unositi tri grama proteina po kilogramu tjelesne težine. Ta količina proteina mora se osigurati putem prehrane u kojoj trebaju biti zastupljene odgovarajuće esencijalne aminokiseline. Ljudski organizam u stvari nema stvarnu potrebu za proteinima u cjelini, nego za određenim aminokiselina- ma koje se u tim proteinima nalaze. Pored unosa aminokiselina, važnu ulogu igra i hormonalni status sportaša. Na koštano-mišićno tkivo utječe nekoliko hormona koje luče različite žlijezde u organizmu. Ti utjecaji se mogu podijeliti na kataboličke, koji vode razgradnji mišićnih proteina i anaboličke, koji vode sintezi mišićnih proteina iz aminokiselina. Među anaboličkim hormonima nalaze se testosteron, hormon rasta (koji se naziva i somatotropin) te čimbenici rasta koji su slični inzulinu (poznati kao somatomedini). Glavni katabolički hormon je kortizol, koji luči nadbubrežna žlijezda. Hormoni sudjeluju ili u anabolizmu ili katabolizmu, ali pored toga imaju i brojne druge uloge u reguliranju homeostatske ravnoteže u organizmu i ne mogu se isključivo definirati po jednoj svojoj ulozi. Međutim, učinak nekog hormona za sportaša može biti ili pozitivan ili negativan i odnosi se na dobivanje mišićne mase i ravnoteže katabolizma i anabolizma. Koncentracija spomenutih hormona u krvi uvelike određuje metaboličko, stanje mišićnih vlakana. Serumska razina testosterona niži je kod žena nego kod muškaraca, pa zato i trening snage ne izaziva isti stupanj mišićne hipertrofije kod žena kao kod muškaraca. S treningom snage mijenja se razina anaboličkih hormona koji cirkuliraju u krvi. Te promjene mogu biti akutne (kao reakcija na jednu trenažnu epizodu) ili kumulativne (dugotrajne promjene pri mirovanju). Na primjer, trening snage potiče u mirovanju povećanje koncentracije serumskog testosterona i utječe na akutno povećanje razine testosterona koji cirkulira u krvi. Serumski testosteron i globulin (SHBG) imaju relativno veliku pozitivnu povezanost (r = 0,68) s pratećim rezultatima nabačaja (slika 3.8). Serumske razine hormona rasta (GH) znatno se povećavaju tijekom vježbanja s velikim opterećenjem (70-85% maksimalne sile). S druge strane, nije primijećena nikakva promjena u razini serumskog hormona rasta u slučaju smanjenja opterećenja kako bi se vježba ponovila dvadeset jedan put. U mirovanju nakon treninga snage stupanj hormona rasta se ne mijenja. To se može objasniti činjenicom da se osnovne molekule hormona rasta grupiraju, stvarajući molekulske varijacije, a različite varijacije, kao i proteini koji se vežu, različito odgovaraju na trening snage. Stupanj akutnih hormonalnih odgovora na specifičnu trenažnu epizodu podrazumijeva: • Količinu aktivirane mišićne mase • Količinu rada • Ukupno trajanje oporavka između serija i vježbi.
Posted on: Fri, 20 Sep 2013 10:43:40 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015